Zajebano je imati curu. Onu s kojom ti je lijepo i koju želiš voditi svud okolo sa sobom.
Ona je s tobom doma, na kavi, u kinu, na kavi s njenim frendicama, na kavi s tvojim frendovima, na cugi sa zajedničkim frendovima.
Čovjek u društvu ima potrebu pričati nešto zanimljivo. Bila to neka fora, vic, anegdota, događaj koji je preživio netko treći ili bilo koja interesantna priča.
Kad si sam, i kad na različita druženja, u razlitiče krugove, ideš sam, tada možeš jednu te istu priču pričati na više strana, jednu te istu foru prodavati različitim ljudima.
Međutim, kada te svugdje u stopu prati cura - cura koja je tu foru čula još na prvom dejtu s tobom, pa na kavi prošli tjedan, a zatim i na večeri preksinoć - eh, onda u startu imaš jednu osobu koja je već tu priču čula. I to je osoba do koje ti je najviše stalo i koju najviše želiš impresionirati.
Imaš dvije opcije. Prva je postati dosadan dečko/muž koji će dovijeka pričati jedne te iste priče (i koji time više ili manje manifestira da curu uzima zdravo za gotovo, za svoju "pratnju kroz život"). Druga je stalno domišljati nove fore i pričati nove priče.
Svaka razumna cura može istu foru čuti barem tri puta - jer razumljivo je, prirodno (da ne kažem instiktivno) da čovjek želi svoja saznanja, zgode i zaključke podijeliti sa što više ljudi i tako prosvijetliti čovječanstvo (zbilja mislim da je "prosvjetljenje" u ljudskom nagonu, u ovoj ili onoj mjeri, na ovom ili onom nivou). Ali više od tri puta, opasno je!
Zato mi je i glupo da, oni koji me imaju na FB i čitaju mi blog, vide iste stvari i simo i tamo, pa sam odustao od kopiranja postova od tamo (i nisu mi se dale neke zaštita-podataka stvari prepravljati). Počela škola, počeo sam i ja!
Post je objavljen 15.09.2015. u 16:24 sati.