Kad koljena klecaju i prst se koči
A sluh riječi gubi,te slova vid muti
I suzne su, bez razloga oči,
To svakodnevica je staračka,
A jeseni sviće subota.
Sve godinice, mjeseci, dani
Ledeni i osunčani
U nepovrat su odbrzali,
Pa sad tjedni, trče, jure,
Kao da se žure
Svoje trajanje skratiti,
Te ponedjeljku, utorku, srijedi
Subotu približiti
I svekolikom postojanju
Kraj navijestiti.
Kraj tegobama, al' i radostima,
Svima trenutcima, kojima nas je
Življenja stvarnost darivala danima.
No vidi, je li tu kraj putovanja ?
Da li je prispjela subota trajanja
I došao svršetak svih želja ?
Ili to tamo na horizontu, gle,
Umornoga putnika očekuje
Nasmiješena nedjelja ?
Dok voljom Stvoritelja, darovani,
Svakomu na njegovoj stazi,
Odlaze, idu , bježe i njegovi
Ispunjeni svi dani ?!
Domoljubac - Zvonimir Tomc - iz neobjavljene knjige
domoljubac
Post je objavljen 13.09.2015. u 16:19 sati.