U prelomljenom glasu ovog jutra poklopile su se mnoge neizrečene riječi, pitanja su ulazila na vrata bez kucanja, odvodila me u pjenu povišene temperature i kroz mekane pore tkiva osjetio se hladan zrak uskomešan nečijim mislima.
Tako opustošena, trajala sam cijeli dan izuzeta iz vremena gdje sam se sama sebi događala i u ogledalu vidjela tvoje usne kako klize niz moj vrat.
Svaki san je jedan isti san, iako kroz moje snove prolazim sama kao kroz polja makova, u toj crvenoj pustinji tvoj dah je kao topli vjetar, a sa mojih golih ramena skidaš još poneki zaostali veo nedorečenih tajni.
Kad su noć i dan spojili svoje beskrvne usne, poželjela sam se obraniti od još veće navale snova, blagim očima duše što vidi, odvodiš me u nasmijane dane i znam… ne znam za kraj....nema ga.
prvi dio pjesme je napisan 24.11.2004. u 11:08h pod naslovom "Tarantula", a drugi dio pjesme je objavljen 01.12.2004. u 19:30h, pod naslovom "Navala snova (Davoru)", na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.