Kako to oduvijek biva, ljeto koje odlazi nekima je bilo pravo vrijeme za uživanje, nekima sasvim svejedno, a poneki će se truditi da ga što prije zaborave.
Ova posljednja tvrdnja ne vrijedi za članove Foto kluba Pag. Ovoga ljeta Paško kulturno ljeto organiziralo je tri samostalne izložbe članova Foto kluba Pag: Vesne Karavanić, Elvisa Šmita i Iva Šuprahe i jednu zbirnu izložbu: "Ćutin otok svoj..". U ovoj posljednjoj zbirnoj izložbi kao član Foto kluba Pag, učestvovao sam sa jednim svojim uradkom.
Ogroman je to doprinos paških foto amatera manifestaciji koju oganizira Centar za kulturu i informacije Pag. Jedino što predlažem orgnizatorima za budućnost je promjena termina otvaranja izložbi, jer 20 i 30 sati je prerano vrijeme ljeti, kada je većina ljudi još na kupanju i nebi se bitno promjenila koncepcija de se izložbe otvaraju i dva sata kasnije, u vrijeme kada svi izlaze u grad.
Nisam u poziciji kao ostali Paški foto amateri, da tijekom cijele godine bivam u Pagu, pa stoga nisam ni u mogućnosti fotografirati kao oni. Fotografija se ne snima, ona se stvara. Tijekom ovih mjesec ljetnih dana dajem sve od sebe da uspijem zabilježiti koji kadar, koji bi bio vrijedan pažnje.
Stoga je bilo zanimljivo gledati kako na fotografiju gledaju ljudi koje ne poznaješ. Na kojim se temama najviše zadržavaju, što smatraju da treba glasno pohvaliti, kako uopće prilaze fotografiji.
Zašto je to važno? Zato što su Paški foto amateri i njihovi uradci, u jednoj zatvorenoj sredini jedna vrsta provokacije, šaka u oku Paškoj čipki, Paškom siru i tradiciji, i zato ta otvorena priča za javnost koja otvara dijalog kao rijeku koja nezaustavljivo teče, je pogled unaprijed koji se ne boji onoga iza, niti tome nužno robuje.
Zato valja organizatorima poželjeti više odlučnosti i javno im kazati: "ne bojte se!", ovi sa foto aparatima u rukama su bogastvo koje treba čuvati i njegovati.
Svima onima koji još nisu skupili dovoljno hrabrosti da nam se pridruže poručujem: ne robujte svojim individualnostima niti Facebooku, budite nam prijatelji, zajedno ćemo biti još jači.
Na kraju treba naglasiti da i najobičniji snimak trenutka jednostavno pogođen, ponekad oduzima dah i u njemu se može uživati danas više no ikada u povijesti prije. Radi toga svi oni koji su nazočili spomenutim izložbama, dali su svoj doprinos podrške ovim vrijednim ljudima.
Post je objavljen 13.09.2015. u 11:06 sati.