Tako je Demetrisa mislila da je zaljubljena u ovog ili onog muškarca koji je očarao toliko da mu se jedno pet-šest dana divila, do desetog dana bi ga dizala u visine, a već jedanaestog bi njeno oduševljenje splasnulo do obične bezdušnosti, pa kad bi ga sledeći put negde videla, uviđala bi da on uopšte nije onoliko idiličan koliko se trudila da ga predstavi u svojim mislima...
Čitala bi odlomke ''Salvatinijevog dnevnika'' iz 1818 godine, pokušavala je da shvati jednostavnost Rimljana Tita Livija, gledala bi neke slike (na izložbama) dvoraca u Napulju i pokušavala da iščita (mahom bezuspešno) neki italijanski, književni list...