Marketing
Prošlost pod tepihom
Poznato je da su se uvijek i svuda povremeno mijenjali (frizirali) prikazi pojedinih stvarnih događaja. Veće je zlo ako su se takvi događaji stavljali „pod tepih“ s ciljem da padnu u zaborav. O tome sam se već do sada pisao, ali još uvijek nisam uspio uvjeriti neke ovdašnje strukture da nemamo zabilježenu daruvarsku povijest 20. stoljeća. Uporno stavljaju u prvi plan razne fotografije grada smatrajući to daruvarskom prošlošću. Nisam protiv objavljivanja takvih fotografija jer i one čine segment te prošlosti, ali treba jednom shvatiti da su takve fotografije poput kulisa za neki igrokaz. Da li su važnije kulise ili prikaz igrokaza? Dolaze li gledatelji na kazališnu predstavu samo da bi vidjeli kulise ili da prate sadržaj igrokaza i umješnost pojedinih glumaca? Ovdje ne mislim na one pojedince koji posjećuju kazalište samo da bi bili viđeni. Uostalom, ovakvih „rado viđenih“ ima i na svim drugim sličnim skupovima.
Fotografije gradskih četvrti, ulica ili zgrada bez teksta naliče zatvorenoj knjizi na kojoj je vidljiv samo njen naslov. U oba slučaja, ukoliko bi se htjelo doznati više, trebalo bi svaku fotografiju znanstveno obraditi, a knjigu barem pročitati.
Ipak mi je još do danas ostalo nejasno zašto Daruvarčani rjeđe objavljuju fotografije nekih udruga ili događaja iz prošlosti čime bi dokazali da Daruvar nije bio „grad duhova“, već da se u njemu odvijao i kulturni, i društveni, i zabavni, i sportski i vjerski život. Jednako tako bi se mogla prikazati preslika nekog dokumenta koji svojim sadržajem ukazuje na neki događaj iz daruvarske prošlosti. Uostalom, povijest proučava prošlost i razvoj ljudskog društva, a njegovi članovi su i Daruvarčani.
„Ispod tepiha“ izvadio sam jednu presliku plakata koji se sadržajem ne odnosi na Daruvar, ali je bio tiskan i izvješen u Daruvaru prije 74 godina, u rujnu 1941. godine. Vjerojatno će on izazvati različite komentare, ali u njemu nema ništa neobičnog, nego je to samo jedan sitan kamenčić u mozaiku zbivanja toga vremena. Takvih plakata ima i na drugim adresama i sve one bi danas mogle zbuniti mnoge neupućene, ali samo zato jer su dugo bile „pod tepihom“ ili se nedovoljno pisalo o njima. Nerijetko danas slušamo da bi se trebala saznati cjelovita prošlost, ali se sudionici sučeljenih procjena događaja još dublje ukopavaju u svoje rovove.
Sadržaj teksta na plakatu razumjet će samo oni koji na prošlost ne gledaju kao neki naši vatreni navijači na nogometnoj utakmici kada „srcem i dušom“ stoje za svojim omiljenim timom. Ratovi ipak nisu nogometne utakmice, iako se i ovdje rabe riječi pobjednik i poražen. Za većinu sudionika ratova u prošlosti najveći gubitnici su bili obitelji poginulih ili ranjenih vojnika, bez obzira da li se radi o pobjedničkoj ili poraženoj strani. Problem svakog rata je veoma složen, pogotovo ukoliko ga ocjenjuju političari koji igraju na kartu emocija vlastitog naroda. Olako se zaboravlja da su prije izbijanja svakog rata njegovi pokretači smišljeno izvrtali istinu, poticali nacionalnu, rasnu, vjersku ili ideološku mržnju, a zatim obukli svoje podanike u vojne uniforme i natjerali ih da iskale svoj bijes prema svom možda do jučer prijatelju.
Za povjesničara i prosječnog poznavatelja povijesti u predočenom tekstu pažnju bi privukao podatak da se u njemu navode 52 ubijena građana i nepoznati broj kolateralnih žrtava. One radoznalije bi vjerojatno zanimala cijela pozadina zbog čega su izvršene ove smrtne kazne, eventualno i ozračje u kojem se vodio sudski proces nakon kojeg su kazne izrečene. Za povijest sve ostalo nije toliko bitno.
Osobno sam radoznao što bi napisali u svom eseju današnji učenici završnih razreda srednjih škola na sadržaj teksta na plakatu, ali ograničeno samo na vrijeme kada se taj događaj dogodio, čime bi se izbjegle današnje različite ocjene ratnih zbivanja. Esej dozvoljava veće slobode pa bi bilo zanimljivo znati kako današnji mladi naraštaj gledaju na događaje prije 70 i više godina o kojima u školi nisu dobili sve informacije. Tek onda bi se znalo u kojoj su mjeri mladi naraštaji izloženi raznim vanjskim utjecajima i u kojem smjeru grade svoje svjetonazore, da li se okreću budućnosti ili su ih zatrovali neki ispaljeni meci prošlosti pojedinih sučeljenih strana.
Tekst na plakatu:
-------------------------
Kotarska oblast u Daruvaru
Broj 6628 H- 1941 Daruvar, dne 23. rujna 1941.
OGLAS
Redarstvenim izvidima ustanovljeno je da su divlji ustaše i to
SMAIL JUSIĆ
musliman, star 37 god. zemljoradnik, rodom iz Luparde, živi u Capragu te
IVAN GRŽANIĆ
rimokatolik, star 20 godina, stolarski pomoćnik rodom iz Senja, živi u Capragu
na području velike župe Gora samovoljno ubijali grčko istočnjake te iste pljačkali.
Isti su predani pokretnom prijekom sudu u Zagrebu koji ih je nakon provedene rasprave osudio 20. rujna na smrt. Osuda nad istima izvršena je streljanjem dana 21. rujna 1941.
Iz ministarstva unutrašnjih poslova ravnateljstva za javni red i sigurnost u Zagrebu od 20. rujna 1941. broj 32 907.
Kao intelektualni začetnici zločina postavljanja paklenih strojeva u zgradi ravnateljstva pošte brzojava i brzoglasa u Zagrebu i vršenja komunističke promičbe uglavljeni su
50 židova i komunista
Isti je senat pokretnog prijekog suda u Zagrebu dana 19. rujna 1941 osudio na smrt. Osuda nad njima izvršena je streljanjem .
Iz ministarstva unutrašnjih poslova ravnateljstva za javni red i sigurnost u Zagrebu dana 22. rujna 1941. broj 32. 906- 1941.
Za Dom spreman!
Kotarski predstojnik:
Dr. Mihalić v.r.
Post je objavljen 09.09.2015. u 21:57 sati.