Kao Rašomon
sve su naše priče
na jedan način gledam ja
na drugi vidiš ti
I svatko misli
da se sjeća pravo
baš onako
kako je bilo
A bilo bi bolje
da oboje znamo
da je vrijedno bilo.
Ponovit se neće
I da sve dobro
iz toga čuvamo
kao kap vode žednom
u vreloj pustinji
Jer doći će dani
još malo, sutra
kad na sve će veo
vremena pasti
i u svojim jedinim,
a malim životima
i ti i ja zauvijek
ostat ćemo sami