Marketing
Mobitel ili fotić
Bez mobitela mogu, dokazala sam najprije sebi, a i mojima, ali bez fotoaparata nije išlo. Dugogodišnji vjerni pratitelj na svim putovanjima i u svim mukama dohvatiti što bolji kadar jednostavno mi je otkazao ljubav. Situacije životne običnom hrvatskom penziću nimalo nisu jednostavne. Premetanje sa jedne u drugu stavku kako bi sve štimalo postala je umjetnost pa sam i ja nekoliko dana slagala, preslagivala i naravno kopala po netu ne bih li pronašla opciju da koza ostane živa i vuk zadovolji glad. I da umjesto mobitela uspjela sam doći do novog fotića. O ratama koje će me pratiti idućih deset mjeseci ne bih, to je kao da ste stavili lokot na sve ostalo, kino, kazalište, frizera (ako više uopće idete frizeru), a ostali luksuz doživljavate kroz novi fotoaparat. I tako sam još ne poznajući gotovo ništa, jer je i drugi prozivođač, krenula na još jednu promociju blogerske zbirke. Kod Žnidaršića sam skoro ko doma iako ne u onoj mjeri kao neki drugi pjesnici. Prisutno društvo već je nabrojano kod drugih blogera, a kako ja ne pamtim ni nikove, ni imena ako se nismo susretali bar neko vrijeme, ili moj mozak ne odluči nekoga posebno zapisati radije ću se pokušati hvaliti fotkama, a oni koji su bili mogu se objaviti komentarom. Onaj koga sada već cijeli blogeraj zna, Boris, ponovo je sjajno odradio svoj posao. Pablon je lijepo konstatirao da je umjesto promocije ovo bilo krasno druženje i bilo je, prijateljsko, nasmijano, stvarno onako kako bi među ljudima trebalo biti. A sada evo da se hvalim mojim novim fotićem:
A onda povratak doma
I to je to. Nadam se da vam se bar nešto svidjelo.
Post je objavljen 07.09.2015. u 08:23 sati.