Marketing
THE SHOW MUST GO ON
I nakon tjedan dana provedenih u bolnici kako bi se leukociti podigli na neku pristojnu razinu, ovaj tjedan je odrađena i 5. terapija pa se show nastavlja u revijalnom tonu 
Ovoga puta odmah po primitku kemoterapije moram primiti injekcije za dizanje leukocita - preventivno, kako se ne bi dogodio ponovni ponor na nulu kao prošli puta. A moja supruga te injekcije daje bolje nego neke medicinske sestre tako da razmišljam da ju pošaljem na prekvalifikaciju
I tako, još samo 3 terapije do kraja i nešto malo više od dva kalendarska mjeseca
Već sam se navikao na to da se ljudi na ulici zabulje u mene kad vide moj prekrasan ten u stilu čovjekolike ribice
To mi doista nije bitno - ono što mi je bitno da osjećam da sam ja ovu svoju bolest pobijedio, da se sada nalazim pred samim krajem liječenja i da imam osjećaj da više neće biti niti nekakvih značajnijih nuspojava. Onaj tko zna igrati šah pozna taj osjećaj kad protivnika stisne u kut i osjeća da je pobjeda tu - u potezu ili dva
Ono na što se želim osvrnuti u ovom članku je činjenica da sam u proteklih nekoliko mjeseci upoznao desetke osoba koji se bore s istom ili sličnom bolešću i da se svatko sa svojom bolešću bori najbolje kako zna. Neki (poput mene) pokušavaju svoje stanje popraviti zdravijom ishranom, neki pak jedu baš sve (i šećere, i konzerviranu hranu, piju alkoholna pića i sl.) - neki su za vrijeme kemoterapije smršavjeli, neki su se udebljali, neki imaju slabijih nuspojava, a neki se bore s vrlo teškim nuspojavama - nema tu nikakvog pravila jer smo jednostavno svi mi jedinstveni i baš nitko ne može predvidjeti kako će netko reagirati na primanje kemoterapije.
Ono što sam ja uspio shvatiti nakon ove neutropenije (leukociti su bili pali na 0,35 što je vrlo, vrlo nisko) da se nekakvom zdravom prehranom doista malo toga može postići kako bi se leukociti držali na nekoj pristojnoj razini - kemoterapija je ipak prejaka pa svojim djelovanjem blokira proizvodnju novih leukocita i sve osim ovih injekcija za podizanje razine leukocita je vrlo slabo i neučinkovito.
U svakom slučaju, i dalje ću u prehrani zadržati što više svježeg voća i povrća uz sve one dodatke prehrani koji pomažu da se lakše prebrode nuspojave kemoterapije, ali sam u prehranu vratio i crveno meso i tjesteninu. Vjerujem da se ovako kako sam se ja pokušao s ovom bolešću boriti mogu samo oni koji odluče ne ići na kemoterapije - sada uviđam da kemoterapija u našem tijelu izmijeni i zablokira toliko procesa da je vrlo teško boriti se nekom prehrambenom logikom i protiv bolesti i protiv kemoterapije.
Uglavnom, sigurno je da NEĆU jesti šećere i konzerviranu hranu - ni do kraja liječenja, a sigurno i još neko vrijeme nakon kraja liječenja.
S obzirom da je svrha ovog mog bloga pomoći onima koji se nalaze ili će se nalaziti u sličnoj situaciji - možda ovaj osvrt nakon primitka 5. kemoterapije pomogne onima koji će se nalaziti na samom početku liječenja pa neće morati na sebi isprobavati "akrobacije" koje sam ja izvodio
Ali, kao što rekoh na početku - svatko se sam nosi sa svojom bolešću pa je opet na svakome da odluči što će i kako poduzeti u svom slučaju
Ja svakako svima želim brz i potpun oporavak
I za kraj - link na pjesmu iz naslova koje je meni posebno draga: THE SHOW MUST GO ON
Post je objavljen 05.09.2015. u 17:26 sati.