Marketing
Aylani naši svakidašnji
Kome riječi kao zvona zvone? Meni? Ma, gdje sam ja od obale koju ni djeca više u svoj svojoj nevinosti, živa ne mogu dotaknuti.
A i zašto bi slušao nečije riječi vapaja?
Imam dosta i svojih briga.. i sad će mi natovariti breme novih na vrat..
Moram biti fokusiran na svoj put, odraditi pošteno svoje korake, othraniti svoju obitelj, po mogućnosti isplivati iz letargije i dugova, i dočekati mirovinu.. pa onda ljuljuškati svoje unučiće u hladovini ispod starog oraha, i dočekati spokojno svoj kraj života..
I gle sad… Počele su pristizati horde očajnika, da poremete moj mir.. ne, ne, nisu to očajnici..
Znate, sve su to potencijalni teroristi.. vidim, većina mladih ljudi, mogli su ostati na ratištu, ali ne.. hmda.. sve je to ciljano, hoće nas islamizirati, pomalo nam uništiti naše katoličke korijene..
Taman smo ih lijepo stoljeće dva unatrag, pokrstili, i sad nam žele vratiti..
Daj, daj, kažu da sam fobičan čovjek..
Ma ne, ja sam samo realan.. oni koji misle drugačije, ne znaju što se u grmlju krije.. Sve je to unaprijed smišljeno, da bi destabiliziralo mir moj svakidašnji.. Ma, dobro čine oni koji zatvaraju granice..
Šta će ta horda u mojem dvorištu? Nemam ni za sebe dovoljno, a još da hranim druge.
Moja djeca nemaju posla, a šalju neku novu, jeftinu radnu snagu, da mom djetetu uzima kruh iz usta..
Ma dajte, treba čuvati svoje crkve i svece, sve će nam to porušiti i sagraditi minarete..To oni hoće, to, ljudi moji, kako da se od te nevolje obranim? Pobjeći negdje? Svuda su se razmilili kao mravi, nema nam spasa…
……………
I misle tako ljudi prepunog mozga pameti a praznih duša.. Dok valovi izbacuju cijele obitelji, mrtve na obale, fobije i bešćutnost dobivaju glavno mjesto.
Ljubav se sklupčala, i čeka svoje korake, koji postaju sve teži.
Ovo je vrijeme kada se maske više ne mogu i ne žele nositi. Vrijeme, u kojem oni, koji su pred drugima glumili dobrotvore, pokazuju svoje nečovječno lice.
U ime brzopotezne zarade, više se ne obaziru što i kako voze u svojim kamionima, stoku ili ljude, živo ili mrtvo, zarada je sigurna.
Prodaju se lažni spasonosni pojasevi sklepani od spužve i užeta, prodaju se probušeni čamci, onima, koji vjeruju da drugi vide njihovo beznađe..
Na žalost, tko nema duše, taj je slijep prema patnjama drugih. Taj tapka u mraku, brojeći halapljivo novčiće, ne znajući koliko jauka i uzdaha, krikova i krvi je na njima..
A mali Ayilan, jedan od mnogih, odlučio je umrijeti, da bi nas potaknuo na sućut, da bi pružio ruku ljubavi, koja sklupčana čeka svoje korake.
Čini se nemoguće onima, koji nisu upoznati sa putovima duše.. Ali svaka duša, ma koliko kratko doticala ovo zemaljsko tlo, ima svoju misiju.. I prije nego se rodi, izabire svoj način i svrhu života..
Mali Aylan je samo jedan anđeo u nizu..
Bit će ih još..Legije anđela, da bi konačno porazili ludilo zla, u konačnoj bitci koja se baš sad odvija pred našim očima.
Da li smo zatvorili srce i dušu, i mislimo samo na svoju kožu, ili smo spremni otvoriti širom vrata svoje duše?
Ne traži se od nas puno.. Samo svjesnost, i spremnost da se damo voditi u određenom trenutku, kada nas ljubav protrese, poput struje, i probudimo se, pitajući se, kako smo mogli spavati uz ovolike povike za pomoć?
Ne shvaćajmo sve bukvalno.
Biti otvoren, znači slijediti svoju intuiciju, i biti budan u svakom trenutku.
I držati upaljeno svjetlo u svome prozoru. Jer tama ne namjerava još pobjeći sa bojnog polja.
Tko zna tko će nam pokucati na vrata?
U ljubavi nema straha, i koga god vidjeli, opet će biti obučen u ljubav..Makar u pokidanom odijelu, bolestan ili slab.
Na nama je samo da prestanemo konačno gledati samo sebe, i da konačno shvatimo da smo izabrali ovaj život, da bi ga odživjeli i za druge..
Post je objavljen 27.08.2018. u 10:51 sati.