Marketing
Zapleteni u labirintu hrvatske administracije, države sa katastrofalnom demografskom slikom...
Znam da je u trenu kad navire na stotine tisuća izbjeglica apsurdna ova tema.
No kao majku, kao čovjeka jednostvano me zaintrigiralo pročešljati temu o našoj birokraciji nakon rođenja djeteta.
Malo prije poroda odlučila sam pronjuškati o opcijama koje mi država i grad nudi i koji su poticaji za prvo dijete u kojem gradu.
Iako mi jednokratne isplate neće spasiti život (na sreću sam u poziciji u kojoj mi ne ovisi život o jednokratnim ispalatama), država mi nije pretjerano poklanjala u životu, pa ne mislim ni ja njoj. 
I tako krene istraživanje googla i skupljanje svih potrebnih informacija. 
Prvo me zanimalo kolika su mi primanja i koliko traje porodiljni dopust, potom gdje i kada se utvrđuje očinstvo (s obzirom da nismo u bračnoj zajednici), kako i gdje se radi oib, prijava zdrastvenog, kolike su naknade i imam li ikakva prava kao potencijalno samohrani roditelj.
Na koliko sam samo prepreka naišla!
1.korak:
Provjera visine svojih primanja za vrijeme porodiljnog dopusta.
Prvenstveno jezik kojim je pisano za mene nije hrvaski jezik. Sve je napisano kvazi odvjetničkim riječnikom samo zato da ljudi nebi razumjeli napisano i da bi na taj način država uštedjela jer ljudi kad ne razumiju - odustaju.
Prvih šest mjeseci puna plaća koju ste i primali, potom drugih šest mjeseci oko 2.300.
Čekajte, zamislite slučaj u kojem je žena samohrana majka ali direktorica na odlično plaćenom mjestu,ima i kredit. Kakve su njezine šanse da ostane doma drugih šest mjeseci???Nikakve.
A jaslice za bebe manje od godine dana gotovo da i ne postoje. Amo reći da i imaš partnera, ako čovjek radi, kako i na koji način da čovjek čuva i pomaže u odgoju tog istog djeteta???
Kakav je to stimulans u zemlji u kojoj je demografska slika kriminalna?
kakva je demografska politika naše zemlje?
Tko će se odlučiti na prvo dijete uz takve uvjete?
Ako se i odlučio za prvo, kome će pasti napamet, po Bogu, drugo dijete?
2.korak:
Rokovi za prijavu djeteta su neljudski. U roku od 15 dana moraš prijaviti dijete u matični ured. Što ako imaš komplikacije nakon poroda? Žena nije u stanju hodati od sobe do wc-a u toj fazi a kamoli po općini čekati nebulozne redove. Izgubili sat vremena na upisivanje...
3. korak:
Nakon matičnog ureda, otišli smo na policiju. U našem slučaju moraju biti oba roditelja prisutna. Što ako otac radi?
Dobili smo tonu papira na ispunjanje, pa izašli iz reda, pa potom opet čekali u istom redu za ponovno doći na šalter predati ispunjene papire. Prijava na splitsku adresu, došli i moji starci kao vlasnici stana. Oni nisu trebali doći jer je mali maloljetan i ja odgovaram za njega te ga mogu prijaviti na svoju adresu. To apsolutno NIGDJE nije pisalo. Podrazumjeva se da vlasnik stana mora doći jer su morali doći za mene prijaviti, ali ne i za novorođeno dijete.Niđe logike... Na policiji smo izgubili sat i pol...
4. korak:
Via Gradsko Kazalište Mladih. Prijava preko kazališta za zdrastveno. Ispunjanje hrpe papira i nošenje istih na zdrastveno. Palo je i prvo dojenje na javnom mjestu. Stres i za mene i za malog. Nigdje skrovitog mjesta. U jednom kafiću u wc-u predviđnom za invalide - puno stolica i namještaja??!?!?! Izgubili pola sata...
5.korak:
E, ovo je posebna priča. Već je bilo 12 sati i vani su nesnosne vrućine. Shale s malim čeka u autu da obavim predzadnju stavku i da krenemo kući. Inače, parkinga ispred zdrastvenog nema, tako da čovjek stoji parkiran u prekršaju i čeka da brzinski obavim prijavu na zdrastveno kao i prijavu za jednokratnu isplatu poticaja.
Prvo: Nema šaltera za trudnice, invalide ili majke s novorođenčadi.
Drugo: Zahtjevi se predaju na dva druga šaltera.
Treće: Ambiciozno piše po nekoliko brojeva šaltera za svaku prijavu, a rade jedan do dva.
Četvrto: Na prijavljivanju zdrastvenog gospođa se na šalteru raspričala s kolegicom i to traje i traje i traje... a dijete mi se kuha na nepropisno parkranom mjestu na suncu.
Peto: Paralelno uzimam drugi papirić, za drugi šalter i imam broj 550. Isped mene je 548 i 549. Obrađuju ih 20 minuta. I odjednom, kreće rasprava između stranke i obiju gospođa sa šaltera. Razaznajem da je gospođa (stranka) upravu. Rečeno joj je, dan ranije, upravo na tom šalteru, da je dovoljno donijeti ugovor o radu, a gospođe sa šaltera inzistiraju potvrdu od radnog mjesta.I rasparava traje, traje i traje... a ja sam sa zeznutim šavovima od 8 sati u pogonu i stojim na nogama od šaltera do šaltera dok mi se dijete kuha u autu na suncu.
Dobila jednokratni poticaj od države 2.300.
Izgubili sat i pol vremena...
6.korak:
Načula da mogu dobiti i od i svog kotra, točnije grad preko kotra daje jednokratnu naknadu. Otišla do ulice na Trsteniku, u kamenu kuću, na gornji kat, predala papire i dobila od grada 2000 kuna. Izgubila pola sata...
Pitam se:
Što bi bilo da ne znam googlati, tražiti, njuškati?
Što bil bilo da nisam te sreće da mi je Shale mogao biti u autu sa malim?
Kako su oni koji su pisali te zakone zamislila odlazak roditelja na sva ta mjesta?
Jel se podrazumjeva da moraš imati baka servis?
A što ako majka doji, a zna se svako koliko treba podojiti dijete!?
Jel se ta procedura mora obavljati iz više puta?
Jel možemo zamisliti kako je to sve obaviti u Zagrebu gdje su redovi duži?
Kakvo je radno vrijeme u malim sredinama i jel se može obaviti sve u jedan dan?
Inače, u Norveškoj sve ovo obaviš klikom miša. I dobiješ naknadu da ti mozak stane. i za sve potrošiš pola sata...
Provozali se labirintom hrvatske administracije iz kojeg doživotno nema izlaza.
Post je objavljen 05.09.2015. u 10:48 sati.