Non-stop sendvičarna blizu velikog križanja. Topla ljetna noć. Tri i tridesetpet. Moram na neki put i ovdje će me pokupiti. To jest već su trebali, ali stalno stižu porukice o kašnjenju: pet-šest minuta, deset-petnaest minuta. A meni nekako svejedno. Zapravo, nije me briga i ako uopće ne dođu.
Zakašnjenje mi daje priliku da naručim sendvič i vruću kavu. Jer osjećam provaliju u utrobi, neobično drastičnu, onako kako i treba biti oko tri i tridesetpet.
Sasvim je tiho u ovo doba noći. A opet nekako izvrnuto, iščašeno. Pomaknuto. Pa ipak na neki poseban način meko. Za razliku od brutalnog real-militarističkog jutra za koji sat. Koje će me, ako ovi dođu, uloviti negdje pred Italijom.
Gutam zalogaje sendviča, mljac, svašta su natrpali unutra. I srčem kavu, trbuh mi je odmah bolje. Osim mene u sendvičarni još samo jedan tip. Isto neka protuha. Samo bez ruksaka.
Buljim u zgradurine uokolo. Čudi me koliko ima osvjetljenih prozora u ovih ludih tri i tridesetpet. Pitam se što li drži te ljude budnima. Koliko njih s tim svjetlima se već ustalo zbog posla, možda vozači tramvaja, buseva, vlakova? Policajci, carinici, vojnici? Smetlari, pekari? Jesu li neki od već budnih možda toliko fanatični džogeri?
A koliko njih još nije ni leglo, možda pisci, prevodioci, konobari iz kakvog noćnog bara?
Iza koliko tih osvjetljenih prozora se kriju ovi što još i u tri i tridesetpet puše televiziju? Ili oni što se klade na američke sportove pa sada prate utakmice onlajn? A pokeraši po stanovima?
Koliko od tih svjetala su ostavili parovi koji se seksaju i žele da se sve vidi? Koliko ih se snima? Koliko je tu internet-masturbatora?
Koliko nesretnih ljudi kojima spavati ne dopušta njihova nesreća? Koliko isuviše sretnih da bi spavali?
Za jedan daleki osvjetljeni prozor na najvišem katu nebodera lijevo kažem: ovdje se mama ustala zbog plača svoje bebice. A za ovaj tu na prvom katu odmah iznad trgovine: čovjeku je zlo i povraća, zapravo bi trebao na pregled a odgađa ga jer se boji...
Na semaforu sa suprotne strane križanja stoji nekoliko automobila. Prepoznajem među njima i onaj za kojeg sam se nadao da još nije ovdje.
Jer tako rado
Sam sa sobom
Buljim u svijet
U 3 i 35.
Post je objavljen 03.09.2015. u 11:50 sati.