Dolaskom financijske krize i smanjenjem svim mogućih troškova i izdataka došle su na red i donacije i sponzorstva za sportske klubove i sportaše.
Tzv. "velikim sportovima" nedostaje sve više sredstava a u rezultatskom smislu zaostaju sve više. Opstati u prvom razredu hrvatskog nogometa, košarke ili rukometa sve je teže bez igrača kupljenih sa strane. Takvi mijenjaju radnu sredinu najčešće samo onda kada dobiju financijski podebljane ugovore. Dobre omladinske sportske škole mogu nadomjestiti dio toga ali gotovo nikada ne mogu proizvesti toliko igrača koliko treba prva ekipa. Treneri su pak posebne biljke. Oni ne mogu nastati samo završetkom potrebne škole već stasaju nakon puno iskustva i urođenog smisla za takav posao. Takve osobe su još rjeđe pa bi ih odgovorni u klubovima trebali dodatno cijeniti.
Za sve ove tri kategorije potrebna su sredstva a uskoro će ostati ili je već ostalo samo za jednu. Kako će se takvi klubovi snaći u toj novonastaloj situaciji ostaje nam za vidjeti.
Oni sportovi ili klubovi koje nazivamo "mali" u ovoj situaciji vide svoju šansu. Očekuju da će se sponzori okrenuti njima jer oni za puno manje novca mogu ostvariti značajniji rezultati čak i na europskoj sceni. Očekuju da je došlo vrijeme kada je "bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu". Prevedeno na današnji sportski i sponzorski jezik značilo bi "bolje da sponzoriramo manje popularan sport i da se možemo pohvaliti u medijima kako naš klub igra u europskoj ligi prvaka nego da budemo jedan od sponzora "velikog" sporta u kojem ćemo na domaćem prvenstvu biti u sredini ili pri dnu prvenstvene ljestvice".
Osim toga ostaje i inicijativa o profiliranju manjih sredina za pojedini sport. Tako će manji grad odabrati jedan sport, u kojem ima tradiciju ili vide mogući napredak u rezultatima prve ekipe uz dobar rad s mladima. Za sve ostale klubove i sportove preostalo bi za minimalan rad s domaćim igračima i mladima. U ove varijante naravno ne možemo ubrojiti pojedince koji ponekad kompletan životni put posvećuju svojoj sportskoj karijeri i rastu bez obzira na okolinu i pomoć.
Sadašnje stanje najvjerojatnije vodi u prosječnost ili ispodprosječnost svih pa je vrijeme ako ne za promjene a ono za razgovore.
Post je objavljen 02.09.2015. u 19:08 sati.