Pregled posta

RADOVI U PRIVATNIM ŠUMAMA !

ŠUME TREBA OČUVATI U AUTOHTONOM OBLIKU!




Na 3. Regionalnoj konferenciji šumoposjednika koja je održana 26.8. u Zagrebu u drugom dijelu dana održana je radionica pod imenom RADOVI U PRIVATNIM ŠUMAMA. Govorilo je nekoliko sudionika. Tijekom izlaganja moguće je bilo raspoznati probleme koje šumoposjednici imaju kako i načine njihova rješavanja. Objavljujem najznačajnije dijelove izlaganja osoba koje su u kratkom vremenu iznijele niz zanimljivih i novih informacija.

280 ZAHTJEVA ZA ŠUMSKE CESTE

Ing. Matija Volner, djelatnik Savjetodavne službe iz Karlovca govorio je o svojim iskustvima rada u šumarstvu i činjenicama: “ Ljudi dolaze s idejom i govore “što će meni netko govoriti što ću ja sjeći u svojoj šumi”.Mi pokušavamo objasniti ljudima da u svojoj šumi žive od kamate. Ne živite vi od drveta koje ćete posjeći, ni od šume koju ćete posjeći na čisto.Nije vam svejedno da li vam prirašćuje kamata trupcu , u obliku hrasta, u obliku bukve itd. Znaći kada se doznaka u šumi izvrši, šuma bi trebala imati bolju kamatu, bolji prinos koji je u njenoj valuti. Znaći, nije to sve jedno i u principu, nije to ograničenje, to je gledanje u budućnost i veliki doprinos šumama šumoposjednika. Imamo uzgojno biološke radove u šumama, u principu zaštite šuma od biljnih bolesti i štetnika i sanaciju od katastrofa i požara, kojih su izvođači privatni šumopsjednici. U mojoj Karlovačkoj županiji sve veću ulogu imaju licencirani izvođaći, čak ja mislim oko 70 - 80 % poslova izvode licencirani izvođači.”


Za govornicom ing. Matija Volner djelatnik Savjetodavne službe u Karlovcu. Desno Marijan Kavran moderator radionice.

“Zašto je to tako?” – postavlja pitanje ing. Volner ali i odgovara “ Zato što oni znaju što rade. Šumoposjednik kojem ja dam 20 000 sadnica ima možda volju da to posadi jer je to 20 000 sadnica. A kada to dođe na šleperu, onda svi traže - tko će im sadnice posaditi. Ja imam krasne primjere ljudi koji su posadili po 30 jutara šuma, sami. Znam čovjeka koji ima 75 godina i još uvijek ide saditi šumu . Ali inače imamo na raspolaganju kvalitetne licencirane izvođače koji to obavljaju. Radimo izradu Programa gospodarenja, to se radi preko javnih nabava koje dobivaju određene tvrtke. Neznam koliko ste upoznati sa Programom gospodarenja. To je određena inventurta stanja u šumi, plus propis – što će se uraditi u slijedećih deset godina. Radimo doznaku stabala, a to rade inžinjeri šumarstva.”Ing. Matija Volner je rekao da je prikaz radova u šumama šumoposjednika, za izradu šumskih protu požarnih cesta , najaktualniji je podatak koji kaže da je zaprimljeno 280 zahtijeva. Izvršiti će se sve cestogradnje koje su kao zahtijev predane.

DOZNAKA STABALA

Robert Sambolek dipl.ing šumarstva, ima tvrtku koja je licencirana za rad u šumarstvu i lovstvu i govorio je o doznaci stabala. “Započeo sam privatni posao još kada je bila formirana prva šumarska savjetodavna služba, tako da imam iskutva sa prvom službom, a pozdravljam i reformiranje savjetodavne službe. “Da bi ugovorio doznaku stabala šumoposjednik mora doći u regionalnu područnu Savjedovnu službu i zatražiti zahtijev za doznaku. Nakon toga djelatnik Savjetodavne službe mora od osobe zatražiti urednu dokumentaciju : katastarski izvadak, pravno riješenje – da je on stvarno vlasnik te šume i pristupa izradi tog zahtjeva. Nakon što se taj zahtijev uruđbira , imali smo period do tri mjeseca , po pitanju radova za obilježavanja stabala za sjeću, a ponuđeno je to i licenciranim izvođačima.Moja firma ima županiju Međimursku i Varaždinsku. Zahtjev se može podići osobno ili biti poslan elektroničkom poštom. I od dana preuzimanja tog zahtijeva imamo 30 dana kao firma rok da uspostavimo kontakt sa privatnim šumo posjednikom i obavimo terenski I uredski dio posla. Nakon toga izrađuje se knjižica doznake, ako se radi o doznaci stabalam po Programu gospodarenja šumama ili obrazac nužne oznake, ako je riječ o nužnoj doznaci i to bi trebalo sa evidencijom doznačenih stabala, gdje bi mi morali kao firma pripremiti uredno sve podatke i to proslijediti u digitalnom obliku u programu excela Savjetodavnoj službi. Isto tako tablicu ovjerenu s potpisom dgovorne osobe, skenirati ili osobno dostaviti na adresu savjetodavne službe.”
“Stvar je firme koja to radi da nastoji uskladiti suradnju sa djelatnikom Savjetodavne službe, a ujedno i sa svim privatnim šumoposjednicima gdje bi trebalo dnevno više raditi. Moja firma dnevno zapošljava tri ing. šumarstva. Hrvatske šume su se javile na neke natječaje, za neke županije su oni dobili doznaku kao glavni izvoditelj.To je bilo protokolarno. To prije nije bilo dobro, ali se u nekim županijama ponavlja. Prema nekim mojim iskustvima, bila je jedna indolentnost prema privatnim šumoposjednicima. Koliki je interes privatnih šumoposjednika najbolje pokazuje broj zahtijeva šumoposjednika po županijama. Kada se napravi evidencija doznačenih stabala slijedi kovalidacija radova. To je ono što je najvažnije, da licencirani izvođać poštuje pravila struke, poštuje sve radove; tu dakako treba 30 % uzeti želje šumoposjednika.
Problematika iz moje prespektive kao šumara je slijedeća : Naime, imamo veliki broj čestica u Međimurju, Zagorju, ali i u drugim županijama.Tu je vrlo mala prosječna veličina čestica, tek 0,4 ha. Iznosi se podatak da je prosječna veličina posjeda u RH po šumoposjedniku 0,7 ha. Znaći to je ne adekvatno za neko ozbiljnije gospodarenje. Druga stvar iz moje perspective; prosječna starost šumoposjednika je visoka, ljudi su u visokoj životnoj dobi, a nisu skrenuli pažnju svojim budućim genercijama na granice šumskog posjeda. Također Progrmi nisu obuhvatili sve dijelove Hrvatske. Po meni, neki bi trebali biti čak i malo fleksibilniji. Siječe se puno u nelegalnim sječama, što rade prekupci i šverceri, tome bi također trebalo stati na kraj kroz zakonsku regulativu. Danas je svima dostupan ARKOD i može se vidjeti tko je vlasnik, može se znati da li taj vlasnik posječuje i siječe svoju šumu. Na ARKODU se vidi da li je šuma prekomjerno posječena. Zadatak i cilj nas šumara je da čuvamo trajnost svake šume, da nastojimo šumu održati u prirodnom autohtonom obliku. Mi moramo davati savjete, da se sade autohtone zavičajne vrste, moramo preko Udruga educirati da se otvore šume sa cestama i komunikacijama. I stari rimljani su znali da treba napraviti cestu da bi se moglo gospodariti.” Ing. Sambolek je podsjetio da je Savjetodavana služba spona koja treba dinamizirati poslove u šumi.

PROPIS PROGRAMA GOSPODARENJA NIJE RAĐEN ZA ČESTICU!

Goran Jankov, vlasnik tvrtke SILVA PLAN, HUP vezano za doznaku i za raspolaganje sirovinom iz privatnih šuma istakao bih” rekao je jedan od problema,” a taj je što nema programa gospodatrenja, za sigurno 40 % privatnih šuma ako ne i više , a tvrtke koje se privatno bave tim poslom ili su propale ili su počele se baviti nečim drugim. “Zašto je to tako”? upitao je Goran Jankov, ali je odmah i odgovorio: “Zato što zadnjih pet godina Hrvatske šume su četiri ili pet puta više naplačivale hektar izrade Programa gospodaranja, od one cijene koju su ponudile na sada zadnjem Natječaju. Hrvatske šume su radile za 300 i više kuna po hektaru, a na zadnjem Natječaju su ponudile 9o kuna s obrazloženjem da oni to mogu napraviti. “ Zbog nepostojanja programa šumoposjednici mogu raditi samo nužnu doznaku. A sada dolazimo do pravog problema. Čovjek če doći sa zahtijevom za doznaku, a nema Programa. Čovjeku trebaju novci. A nužna doznaka je u principu bolesno, suho , nikakvo drvo “ ispričao je Goran Jankov te nastavio:



Goran Jankov s mikrofonom u ruci na radionici Konferencije o privatnim šumama.

“Hrvatske šume doznačuju tako da ako je na jednom odjelu 100 čestica, propisano je 23 kubika po hektaru, onda dođe na česticu na kojoj nema ništa, isto će doznačiti 23 kubika po hektaru, na čestici na kojoj ima 800 kubika, isto će doznačiti 23 kubika po hektaru.” Znaći sam propis Programa nije rađen za česticu, on je rađen za Odsjek” zaključuje Jankov i nastavlja” Onaj stručnjak koji izlazi na teren, on mora jednostavno zaboraviti osnov. Ona je njemu samo vodilja” konstatira Jankov i analizira dalje “ Ako vi imate na terenu na čestici preko 500 kubika drveta, pa nečete doznačiti 20 kubika, doznačiti čete 100 kubika. Znači zatvaramo stvari na Odjel. Znači tu su dva problema: 1. ne postojanje Programa gdje ljudi ne mogu raspolagati sa svojom imovinom, zato što to država nije napravila. A nije napravila zato što je netko potrošio novac bespravno i 2. Ne poznavanje načina gospodarenja ljudi koji provode doznaku na terenu. Sve to rezultira niskim intenzitetom doznake, a u konačnici manjkom drvne sirovine na tržištu o čemu su govorili kolege iz drvne industrije”- rekao je vlasnik tvrtke SILVA PLAN. “Što se tiče doznake dodao bi da šumoposjednici imaju na izbor tvrtke koje su dobile na javnom natječaaju ostale doznake njima će to platiti država, čiji korisnici mogu angažirati i ostale izvođače koji imaju licencu, jedino moraju sami platiti” rekao je Goran Jankov.

NEDOSTATAK ŠUMSKIH SADNICA!

Problem sadnog materijala kratko je istakao Mirko Habijanec šumovlasnik iz Križevca, kazavši “ Hrvatske šume nemaju dovoljno sadnica ni sadnog materijala. I taj je problem počeo eskalirati prije dvije, tri godine iako sadnju prijavljujemo na vrijeme. Ako želite četiri hektara posaditi I još nešto trebate podsađivati, znaći treba do 40 000 sadnica. Sadnju treba pripremiti, kupiti zemlju i kada to napravite kažu vam u jesen “ Mi sada imamo sadnica samo za dva hektara.”” Tako znam da Hrvatske šume nemaju više dovoljno sadnica, nemaju dovoljno ni sadnog materijala. No neznam zbog čega: da li je to pitanje da se u to ne ulaže, koliko znam “okaj feš” poduzeća plaćaju. Šuma se ne može saditi i obnavljati ako nema sadnog materijal .Najkvalitetniji material za sadnju je taj što ga rade Hrvatske šume, tek ima nešto tu i tamo privatno.”
Marijan Kavran, glavni urednik časopisa Privatne šume i moderator radionice odgovorio je šumoposjedniku Habijancu: “Ovo što je rekao gospodin Hbijanec je točno. Rasadničarski biznis za pošumljavanje šuma je u krizi. Ta je grana ostvarila pad od 10%, ostvarili su 48 milijuna prihoda, u odnosu na period od 2013. godine kada su ostvarili prihod od 54 milijuna kuna. Sa terena znamo da je taj segment u krizi, a sve ostale usluge u šumarstvu su porasle za 34% . To je ipak jedan dokaz da se u tom sektoru radi, da se ulaže, investira i slično. Rekao bih da treba malo strpljenja, jer ništa ne ide preko noći.”
JOŠ SE NEZNA TOČNA POVRŠINA PRIVATNIH ŠUMA!

Ing. Tomislav MEŠTROVIĆ , djelatnik Savjetodavne službe izvjestio je sudionike radionice da je u RH 68% površine privatnih šuma pokriveno sa Planovima gospodarenja, što u izradi, ili je već izrađeno.To je površina veća od 400 000 ha. Za 2015. smo raspisali Natječaj za 28 programa ili ukupno 45 000 hektara. Uskoro ćemo potpisati Ugovore i početi raditi. Znamo da se programi rade duže od godinu dana. Ostalo nam je neuređeno u RH oko 208 000 hektara, nadamo se da ćemo to također pokriti. Pitanje je koliko će biti novca. Stalno se priča o ukidanju “ okaj feša” .
Marijan Kavran je odmah rekao da ova konferencija ima pozitivan stav o “okaj fešu”,”zato što ne možemo dovoditi u pitanje granu na kojoj sjedimo- ako nam je to na raspolaganju” – rekao je.
Tomislav Meštrović je rekao da se barata s cifrom od 657 000 ha privatnih šuma, ali da taj broj nije točan., zatim barata se i cifrom od 580 000 ha površine. Zato se i rade Programi gospdarenja da bi se kroz nekoliko godina moglo reči koliko privatnih šuma ima u RH. Jer nitko nikada nije izmjerio private šume. Tek kada se naprave programi gospodarenja, tek onda će to biti točan podatak s kojim će se sa sigurnošću moći izać na bilo kakvo tržište”. Nadalje bih Vas izvjestio o šumskim prometnicama” rekao je Meštrović i rekao da su one rađene od početka osnivanja šumarske Savjetodavne službe 2006. godine “ kada smo napravili 220 km prometnica po prosječnoj cijeni od 145 000 kn za kilometar što je jako dobra cijena. Hrvatske šume imaju broj od 280 000 kuna po kilometru. Iz EU fondova će se financirati izgradnja i rekonstrukcija šumskih privatnih cesta. Savjetodavna služba je zadužena za održavanje privatnih šuma. Tko dobije novac iz Europe, za izgradnju cesta dužana je održavati tu cestu pet godina. Na području Ivanca je napravljeno najviše cesta za vrijeme stare Savjetodavne službe” ispričao je ing. Meštrović. Rekao je zatim da je javni poziv za održavanje prometnica bio je raspisan 2014.” Zaprimili smo 34o zahtijeva, od čega je bilo ispravno 280 zahtijeva. Napravljene su rang liste i sada po tim rang listama postupamo.Moramo reći da cijena koju samo sada dobili po kilometru iznosi 100 000 kn, što je još povoljnije nego prije. Moramo biti svjesni da su šumske prometnice u Hrvatskim šumama i šumske prometnice u privatnim šumama sasvim različite stvari. Postoji investicijsko održavanje koje traži malo više ulaganja” – rekao je ing. Meštrović.

DOGOVORENA JE POVIŠICA POREZA U PRIVATNIM ŠUMAMA
KOJA IDE NA USVAJANJE U SABOR !

“ Iskazali smo kompletnu problematiku u privatnim šumama” , rekao je Zdenko Bogović na kraju radionice RADOVI U PRIVATNIM ŠUMAMA 26.8 te nastavio” Naglasio bih osnovnu stvar koju još možda mi nismo posvjestili u Hrvatskoj, a to je da smo nakon 70 godina dobili pravo na rad i pravo na izbor u našim privatnim šumamam. To je tek početak jednog procesa koji treba dovesti privatno šumarstvo na tržišne osnove kao recimo poljoprivredu. Mora nam se dozvoliti da možemo upravljati s naišim proizvodima. Žao mi je što samo fokusirani samo na drvnu sirovinu, što je apsolutno pogrešno. U našim šumama postoji bogatstvo proizvoda.Kada to sve skupa zbrojite vidjeti ćete da je to jedan veliki potencijal! Znači pravo na vlasništvo je poslovna stvar, da se pokrene privatno šumarstvo. Neću govoriti o monopolisti koji je držao neznam koliko privatne šume. Ali mi smo se od toga otkačili. Pokrenuli smo se. Na nama je da stvaramo tržište šumarskih izvoditelja radova, tržište proizvoda, a u konačnici da i određeni dio našeg stanovništva ulaže u šumarstvo i tako pokrene cijelo gospodarstvo Hrvatske.” Zdenko Bogović je nastavio kazavši “ Čuo sam da su gospoda predložila izmjene i dopune Zakona o šumama da dignu šumski doprinos, sa 5 % na 7 % i sa 3,5% na 5%. Neznam da li uopće svi shvaćamo da je to nalog protivan tržištu. Znači netko se dogovorio da će jedinica lokalne samouprave dignuti taj porez i to ide sa Vlade prema Saboru. Druga stvar je ista: znaći naš proizvod iz šume država daje nekom trećem i taj neki treći plaća državi novac, a ne vlasnicima šume. Divljač je sastavni dio šume i ona je proizvod šume. Ne živi divljač i jelen u kukuruzu. Kada jelen i srna uđu jesti kukuruzu, vlasnik tog kukuruza naplati štetu, jer ima mogućnost. Ta srna ili divlja svinja pojede žir u toj šumi, a ja s tim žirom hranim svinje pa proizvodim pršut, a divlja svinja ode na drugu stranu, dakle netko naplati taj proizvod. To su nevjerojatne stvari što se danas događa u Hrvatskoj s obzirom na privatne šume.” rekao je Zdenko Bogović član Upravnog odbora europske konfederecije privatnih šumovlasnika CEPF.



Zdenko Bogović s mikrofonom u ruci.
Fotografije snimila Margareta Zouhar Zec 26.8.2015.



Post je objavljen 01.09.2015. u 16:18 sati.