nedostaješ mi...
ne govorim..
već osmjehom tužnim i slovima pišem...
može li se uopće reći riječima
ono što ja osječam...
kako ti to nacrtati...
suzom u oku...
osmjehom u kutu usana...
ili suzom u oku što se sjaji...
da nedostaješ mi...
ali ne slutiš kakve osječaje ...
za tebe srce gaji...
da uzmem kist
i nacrtam ti svoju ljubav i sreću dok si tu..
ili da nacrtam kako je prazno dok te nema...
da ti nacrtam kakvo je srce kad ga grliš..
a kakvo onda
kada u njemu oluja se sprema...
i crtam..pišem..
riječ po riječ
a ti udahni svaku..
polako i tiho ..
duboko, duboko...
a onda lagano i tiho dah ispusti...
i moje ime nježno izusti..
onda ćeš shvatiti težinu uzdaha..
što srce para dok te blizu nema...
i koliko teško ponekad prsti po papiru
riječi sabiru i klize...
a htio bih...
o da htio bih....želim
da si bar malo bliže...
da srce od sreće skoči...
da mi zablistaju oči..
i tiho ti u uho šapnu da..
da nedostajes mi jako,jako...
Post je objavljen 03.09.2015. u 08:09 sati.