(Preporuka za uz čitanje <3)
Nisam osoba koja dugo može podnijeti prisustvo ljudi. Možda zvuči grubo i bezdušno, ali takvi su i ti ljudi. Ostalo mi je malo dobrih prijatelja vrijednih čuvanja. Druge sam protjerala iz mog života. Nisu zaslužili biti u njemu. Dugo sam mislila da sam ja ta koja mora s oduševljenjem prihvatiti sve što joj život da i biti sretna, jer bolje nisam ni zaslužila. Naša balkanska sredina natjerala me da volim sve osim sebe same. Imala sam kompleks manje vrijednosti. Hodala kroz život kao da imam grimizno slovo na sred grudi. Bojala se. Bojala sam se toliko jako da čak ni mami, kojoj sve govorim, nisam ništa rekla.
A onda jednoga dana pojavila se ona. Naprosto sam dobila krila, vinula se u nebesa i više me nitko nije mogao zaustaviti. Prestala sam se skrivati u ormaru. Premda je moj ormar vrlo ugodno mjesto za boravak postao je premalen za dvoje.
I onda sam postala kivna na svijet i ljude. Ne sve, naravno. Nisam od autohomofoba postala ksenofob. Kao da sam tek progledala. Koja budala je rekla da je ljubav slijepa? Započela sam jedan kvalitetan život. Postala sam pozitivist. Odjednom je sve dobilo smisao. Draga je postala centar moga svijeta. Napravila je onu prekretnicu kada dijete jednostavno mora pustiti mamu i sigurnost doma i početi svijati svoje gnijezdo. Nije moja mala obitelj pala u drugi plan niti sam stavila nju prije njih. To jednostavno nisu iste ljubavi i isti životi. Nas dvije hrabro smo se uputile na jedno životno putovanje. Kada bi vam pričala što smo sve prošle možda bi i knjigu objavila. Hm...Najbolje od cijelog puta je to što smo nailazile na razne ljude, raznih uzrasta iz raznih regija i nikada nismo doživjele diskriminaciju. A moram napomenuti da smo dugo živjele na otoku. Nije predrasuda, jednostavno je činjenica da je tamo zatvorenija, konzervativnija populacija. Ili sam barem ja tako mislila. Kao i u svakoj vezi imale smo i kriznih situacija. Uglavnom zbog njene ljubomore. Ali gledajući veze svojih prijatelja i poznanika zaključila sam da je naša poprilično idilična. Prošle smo sve testove od veze na daljinu do zajedničkog života. A statistike govore da tu parovi najviše padaju. Mama me upozoravala na početku da nije zdravo za vezu biti stalno skupa.
Mi smo evo nerazdvojne šest prekrasnih godina.
Ljubavi sretna ti godišnjica!
Post je objavljen 31.08.2015. u 10:37 sati.