Pregled posta

Djelo pa lik

Vozeći natrag kući s promocije, umorna i cijepljena dodatnom motivacijom za blogiranjem, ne skidajući osmijeh s lica, u glavi stvaram priču za novi post.
To volim! Te nabijene emocije koje želim da budu viđene, prenešene, doživljene i podijeljene dalje, kao moj doprinos ljubavi i pozitivi. Neka zarazi nekoga!
Za par dana slavim svoju prvu godišnjicu na Blog.hr pa je Blogoknjiga došla kao veliko finale.
Pratitelj u Zagreb mi je životni partner koji je susret s ekipom iz Osnovne škole odlučio zamijeniti podrškom svoje zakonite među blogerima.
Pridružuje nam se dvoje blogera, nikad viđenih ,a dobro poznatih duši kroz tekst i fotografiju.
Nevjerovatan osjećaj i povjerenje dok ih ugošćujemo u svom domu, kao da su nam došli dragi rođaci koje nismo dugo vidjeli.

U opuštenoj atmosferi putujemo do Zagreba gdje, iako je nesnosno vruće i gužva je na Auto putu pa kasnimo, gladni smo, nećemo stići jesti,
popiti popodnevnu kavu, ali hrane nas situacije i scene iz vožnje.
Česi s čudnovatom kamp prikolicom, žena u vozilu Hitne pomoći kojoj na daljinu određujemo dijagnozu,
turiskinja na motoru obućena za plažu, masni prsti od čipsa iz bunkera jer jednu vrećicu moramo žrtvovati i ukrasti ostalim blogerima, glad ne pita.
U centru Zagreba krkljanac. Nisam navikla na tramvaje, tramvajske šine po cesti još manje.
Naša draga blogerica sigurno i točno naviga, a sigurna vožnja postaje malo manje sigurna kad presiječem put tramvaju ili mu se toliko približim
da dragi bloger sa stražnjeg sjedala kroz prozor auta, dogovara s vozačem tramvaja prednost prolaska.
Oduševljena sam pozitivnim reakcijama vozača jer nema ispada bijesa i zamjerki, već simpatičan osmijeh na licu i razumijevanje pa mi jurimo dalje na promociju.
Tko može računati na još nepredvidivih situacija u kojima me zove prijateljica jer baš ima frku s podstanarkama.
A ja joj pomažem savjetima i slušam jednim uhom, a drugim našu navigatoricu.
Situacija se malo zakuha na jednom kružnom toku gdje muž mora odglumiti autiritativnog mužjaka da ne završimo u cvjetnjaku kraj otoka.
A je, danas kužim, bilo je malo napeto, ali sve je dobro prošlo.
Kad voziš, čini ti se manje opasno, nego onima čija je sigurnost u tvojim rukama.
Već smo na nogama, hitamo do tražene adrese i vrtimo se u krug nikako naći Europski dom.
Srećom, srećemo dragog, prepoznatljivog blogera na trgu, grljenje, pozdrav i uputstvo gdje ući.
Osvježi nas dodatna doza pozitive dok tražimo vrata kroz koja je on netom izašao i više ih ne može prepoznati.
Drugi, dragi bloger, također totalno oduševljenje, romantični pjesnik s odličnim smislom za humor, komentira da ćemo morati kroz vrata sa zoljom jer ne vidimo kvaku, a bilo bi dovoljno da se nas dvoje malo jače naslonimo zbog, također jače, konstitucije.

Prepoznajemo prava vrata i tu smo, među svojima.
Ne mogu predočiti snažne smocije.
Rekla mi je jedna draga blogerica, koja me zamišljala kao nisku crnku ( totalno suprotno od onoga što jesam) da prepoznaje moju sreću koja graniči s euforijom.
Svjesna sam toga, dug je put do ravnoteže i zahvalna sam na njenom prisustvu i upoznavanju, iako se nas dvije već poznajemo i prepoznajemo.
Ne mogu i ne želim komtrolirati tijelo koje pokazuje unutarnju sreću.
Kako da opišem sve te divne ljude i pozitivu? Divne tekstove, prozu, poeziju, fotografiju, djela koja su postala likovi.
Koje možeš zagrliti, poljubiti, podijeliti osmijeh, iščitati energiju ljubavi koju odašilju.
Divno je držati knjigu u rukama, slušati lijepe recenzije nas trideset i devet duša, gledati nasmijana i zadovoljna lica, izmijeniti životna iskustva u tako kratkom vremenu.
Vidjeti zadovoljnog muža kako priča engleski kojeg ne zna, ali osjeti govor duše i tijela partnera jednog od blogerica.
Lijepo je i vidjeti lijepu ženu koju prepoznaješ s fotografija te se osvjedočiš da je zaista tako savršena kakvom sam ju doživljavala, izvana i iznutra. Ali malo ženske ljubomore ne šteti kad joj sugeriraš da se na lijepom osmijehu bijelih zubi ocrtava malo ruža jer ne može biti toliko savršena.
Uz našu knjigu i poklonjenu knjigu rado čitanog blogera, zagrljaj i stisak ruke, upoznavanjem sa njegovom životnom družicom, sve je ovo za mene značajno i veliko u srcu.
Ljudi, blogeri iz svih dijelova zemlje pa i van granica, samo su dokaz da je sve moguće i ostvarivo ako to želiš i osjećaš.
Svima nam je vrijedilo doći i vidjeti, osjetiti ovu energiju kreativnosti, pozitive i podrške.
Dobru namjeru koja kreće od nas samih.
Od dvoje blogera s dugim stažom sam dobila odgovor na povremenu negativu na blogu.
Sve kreće od nas i našeg doživljaja, kao i u životu.
Ono što želiš da te dotiće, dotaknut će te. Ja sam se odlučila za pozitivu i osjetila sam je.
Ma toliko je emocija i iskrenih zagrljaja, riječi i dojmova da ne stanu u jedan post!

I za kraj, osvrt na jedno poznato lice s malih ekrana koji se našao usput.
Prišla sam mu jer ga volim gledati, a zaustavila se na priči o našoj Blogoknjizi i njegovoj znatiželji.
Što je blog, tko ga sponzorira, kakva je korist od toga, u čemu je motivacija, koliko mi treba za napisati post, koliko često objavljujem...
Uspijem odgovoriti na pitanja koja razumijem u ovom svom hobiju jer poznata faca žuri na set,
a ostajem u nekim nedorečenim i neodgovorenim pitanjima jer do sada nisam pridavala važnost tituli blogerice.
Ovdje se osjećam baš ponosno i značajno. Među ovim velikim, a malim dušama s jakim emocijama koje dijelimo upravo ovdje, svatko na svoj način.
Moje blogiranje trebalo je ostati anonimno jer ne vidim svrhu svoje identifikacije kao zrele, ostvarene obiteljske i poslovne žene.
Ovdje sam samo djelić jedne blogerske ekipe, kap u moru.
Na to sam pristala od početka. Na sve uvjete. Samo pisati, prenositi emocije.
A ovo, djela koja su postala likovi nisam sanjala ni očekivala.
Sada znam da ove duše jednostavno moraju biti ovdje, u mom životu.
I taj doživljaj mi nitko ne može poništiti.

Hvala vam svima. Ponosni sam dio ove zajednice i jedan od autora naše Blogoknjige.
Ne želim vas imenovati pojedinačno da ne bih koga izostavila, svi ste na mene ostavili snažan dojam.
Hvala vam što ste to što jeste jer i ja među vama mogu biti ono što jesam.

Post je objavljen 30.08.2015. u 13:15 sati.