...krenuti u nepoznato, ili manje poznato je prava avantura, ako uzmemo u obzir onu filozofsku da je svaki dan drugačiji iako nam se čini jednak, onda je sve avanturistično.
Nekoliko dana prije oboružala sam se kistovima i bojama te krenula rano ujutro na slikanje na nasip niz kupalište u Sisku. Nisam dugo to činila, ali mi je bilo izvrsno dok noge nisu utrnule (na nasipu nema klupa, niti jedna). Dan je bio na pragu magle i kao da se jesen prišuljala. Divota!
Krenuti prema moru...naravno, starom cestom kroz Karlovac...pregledati Baniju kroz maglu i koju fotnuti :) Meni su divne te maglovite slike, čini mi se da se više događa, nego u onima bez trunke malge. I tako u nekim zavojima meni su bile stanice za prekrasne poglede (a bilo ih je).
Istra je zanimljiva po mnogo čemu, da li po nekoj suzdržanosti ili odmjerenosti, ne znam. Uvijek me fascinira ona crvena zemlja i ono nepregledno more.
Posjetiti Grožnjan je bila ideja koja se rađala neko vrijeme. Put prema Grožnjanu je bio...uf...sve samo ne miran. Cesta je bila asfaltirana u jednom smjeru koji odabereš, jer dva automobila ne mogu se mimoići. Znači žmičeš volan i moliš Boga da nitko ne ide iz drugog smjera. Dok tako voziš prema gore...strmina je...ne vidiš natpise svih onih maslinara što mame...vidiš samo cestu. Kad napokon prođeš tih 3-4 km pruža se pogled koji ostavlja bez daha. Kažu da Grožnjan ima 11 naselja i oko 750 stanovnika.
Prema tz ima 64 umjetničke galerije...eto zato me zanimalo kako to izgleda. Sve najednom mjestu. Pogled je divota, mjesto divota...samo je malo riskantno doći do gore...Ma zamislila sam zimu gore i nije mi se svidjelo.
Povijesno je zanimljivo: "Prvi se puta u pismenim zapisima spominje 1102.godine i to pod imenom Piemonte kada je njegov kaštel s cijelim feudom poklonjen akvilejskoj crkvi.. Od 13. do sredine 14.stoljeća pripadao je obitelji Pietrapelosa da bi sredinom 14.stoljeća došao pod vlast Venecije. Tada se obnavljaju i učvršćuju stare zidine i grade nove jer je područje postalo važan obrambeni dio Serenissime. Za vrijeme njene vladavine grade se i brojne crkve i palače. Grožnjan je u to vrijeme još uvijek imao izlaz na more preko luke Baštije. Ovo doba donosi i brojne bolesti, prvenstveno epidemije kuge ali i napade. Posebno je stradao za vrijeme Uskočkog rata u 17.stoljeću pa je nakon rata i pada Venecije bio gotovo napušten. Smjene vlasti, dolazak Napoleona pa zatim Habsburgovaca, nije se previše odrazio na Grožnjan koji je polako propadao svo to vrijeme. Dolazak Italije, prvi i potom drugi svjetski rat značio je novu patnju i ponovni odlazak stanovništva koji se polako vraćaju tek nakon oslobođenja i pripojenja Jugoslaviji. Pravi uzlet Grožnjana i okolnih mjesta dešava se nakon pripojenja Republici Hrvatskoj kada se ovdje potiče proizvodnja mediteranskih biljaka a Grožnjan postaje stjecište brojnih likovnih i glazbenih umjetnika. "http://histrica.com/hr/istra/green/buje/groznjan/
Fotkala sam naravno ;D