Zadnjih dana često mi na pamet padne moja Nina.Vjerojatno jer mi je u glavi podsvjesno stalno misao na tog određenog momka,tu nesvakidašnju pojavu.Iako iluzija,s dodirima stvarnosti.Nina mi pada na pamet,jer Nina je posebno biće.Nina je cura mojih godina i osoba je s down sindromom.Nina ima najdivnije plave oći koje sam vidjela na nekom.Moja Nina je vječni sanjar.Vječno zaljubljena i uvijek se udaje,uvijek sam ja djeveruša i uvijek imam tu privilegiju da nosim crvenu haljinu.Nema veze što se svaki put udaje za drugog momka,nema veze što joj se uvijek netko uvaljuje iako je odavno već zaručena doduše uvijek za drugoga.Nina uvijek želi da i ja budem tako sretna,pa mi krene nabrajat sve svoje prijatelje,zauzete i slobodne,nek si izaberem jednoga.Nitko ne pita ono iritantno pitanje imaš li momka i kad se misliš udat kao što to Nina radi.Nina ima poseban način,način koji vas nasmije i stvarno imate svu želju da joj objasnite i ispričate i ona će shvatit.Dugo je nisam vidila,valjda mi nedostaje.Nitko na ovom svijetu mi ne smije prigovoriti samoću osim Nine.Ona uvijek ima tu privilegiju da me pita jer pita to na način da me ohrabri,ne da me osudi.
Imaš li ti momka?
Nemam Nina
Šta čekaš,kad ga misliš nać?
Ma neću Nina,neka on nađe mene
Kad će te nać?
Kad bude vrijeme,nać će me.Još malo ponavlja ona,još malo pa će on tebe nać,kaže moja Nina optimistično.
Di će te nać?
A ne znam Nina,nać će me negdje.Nać će te na rivi,opet će moja Nina.
A znaš ti da se ja udajem?
Stvarno Nina?
Kad Nina?
Još malo
Oćeš mi bit djeveruša?
Ma naravno da hoću,smijem li imati crvenu haljinu.
Možeš
Nać ću ja tebi momka.Upoznat ću te s i krene nabrajat imena koga god se sjeti....
Nevjerojatna je,meni je posebna zbog svoje uporne vjere u ljubav,zbog svog viđenja smisla te emocije.
Nina piše najdivnija pisma,u svakom piše volim te,u svakom vas pismu pozove negdje,u svakom pismu vam nudi nešto.Pola pisma vjerojatno nećete ni razumjeti,ali ono najbitnije da vas voli to je jasno napisano.Nina vas tjera da se osjećate posebno.Nina kako i sva djeca slična njoj...Djeca,znam Nina je malo starija od mene,ali svi su oni moja djeca,ja se ne mogu oteti tom osjećaju da je ona dijete.Samo dijete razumije ljubav kakva jest,mi malo stariji,malo svjesniji vidimo i onu lošu stranu,ponekad i nevjerujemo u svu tu pozitivu.Hvala Nini što je još uvijek dijete,dijete koje meni ne da da odrastem,dijete koje me svaki put iznova podsjeti kako ova moja idealistička slika i nije puka iluzija.Najiskrenija i najnesebičnija prijateljica,najpozitivnija,najzabavnija.Nikad nećete sresti tugu na njenom licu.Kad se ljuti još je neodoljivija,a ljuti se samo kad pomisli da joj se netko uvaljuje.Pa pobogu ona je zaručena žena.Ninočka.Nitko na svijetu me ne uspije toliko pozitivno obradovat kao misao na Ninu.Nina ima jedan od najtoplijih i najiskrenijih zagrljaja kojima sam imala čast prisustvovati.Nina hvala ti što mi zaokupljaš misli zadnjih dana to me uistinu smiruje u svom ovom ludilu.
Nina ljubavi
Post je objavljen 28.08.2015. u 13:45 sati.