Pregled posta

'Kino Hrvatska' Marijana Krivaka je knjiga filmskih kritika »hrvatskog filma«. Ali, opći ton tekstova odudara od klasične »filmske kritike«. Kroz diskurs o pojedinim filmovima razvija se i širi psiho-socijalni kontekst. Naime, tekstovi uvijek govore i »nešto više« negoli tek o filmu i kinu. Svojim postavom oni su »umješteni« u svojevrsni teorijski, pa i filozofski diskurs – upravo stoga što se filmska umjetnost nameće podatnom za takvu vrst pristupa.

Kako se razvijala hrvatska državotvornost razvijala se i hrvatska kinematografija. Nakon posrtanja u prvoj polovici 90-ih, HR-film polako se počeo ne samo kvantitativno već i kakvoćom uzdizati, da bi u posljednih nekoliko godina postao značajnim čimbenikom HR-kulture i umjetnosti a svojim je kvalitativnim dosezima – posebice u zadnjoj »petoljetki«! – nadmašio svoje rivale u regiji. Između ostalog u knjizu se govori kako se razvijala hrvatska državotvornost od 90-ih naovamo, na koji se način to može prepoznati u hrvatskim filmovima, te kako se u kinu i filmovima umjetnički ocrtava sadržaj svih najvažnijih zbivanja u »Lijepoj Našoj« od osamostaljenja do posljednjih nekoliko godina.

Tekstovi se, osim kratke uvertire koja govori o nekim boljim hrvatskim kino-ostvarenjima iz 90-ih, usredotočuju na HR-filmove od 2006. do danas i poredani su kronološkim slijedom. Tako se ponajbolje vidi evolucija i razvoj Kina Hrvatske u posljednjem razdoblju. Ali, drugi je razlog što se tako vidi i svojevrsna evolucija autorova stava o vrijednosti hrvatskog filma. Konačni zaključak je da se i osobni autorski diskurs poboljšavao s kvalitativnim usponom samozadanog temata!

Tekstovi počesto imaju namjerno provokativni ton. Razlog tomu je to što je autor želio pokrenuti polemiku o pojedinim ovdašnjim filmovima i navesti gledatelja na razmišljanje…. Razmišljanje o tomu koliko se hrvatska stvarnost prepoznaje u HR-filmu. I… može li se to?

*****

Marijan Krivak rođen je u Zagrebu 1963. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost, a magistrirao je i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Strukovno je situiran na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Stros­smayer u Osijeku. Ondje od 2007. godine predaje filozofiju na do–diplomskom i diplomskom studiju. Voditelj je kolegija iz Suvremene filozofije i Filozofije jezika, a uveo je i izborni kolegij pod naslovom Osnove kritičkog mišljenja. Područja interesa su mu i suvremena filozofija politike, socijalna filozofija te estetička pitanja vezana uz suvremene umjetničke prakse. Usporedo s filozofijom i teorijom, kao i drugim humanističkim disciplinama, dugi se niz godina bavi i tekstovima o filmu i videu te o novim medijima. Član je Hrvatskog društva filmskih kritičara, a članke o filmu objavljuje još od 1989. godine. Objavio je do sada pet knjiga: Filozofijsko tematiziranje postmoderne (2000.), Protiv! (2007.), Biopolitika (2008.), Film... politika... subverzija! (2009.) i Suvremenost(i) (2012.). U svakoj se od njih bavi i analizama filmova, a sve u širem teorijskom i filozofijskom kontekstu. Posljednjih nekoliko godina redoviti je suradnik emisije Filmoskop na Trećem programu Hrvatskog radija, web–portala filmovi.hr te časopisa Hrvatski filmski ljetopis.