Pregled posta

Na komemoraciji Arsenu Dediću u književničkom udruženju Igor Mandić je – prema novinskim izvještajima – izjavio "da Šibenčani nisu zaštitili Arsena, kad mu je u Domovinskom ratu, zbog sumnjivog porijekla, bačena bomba u dvorište“ . To je motiviralo novinara Slobodne Dalmacije Ivu Mikuličina da Mandiću uputi ogorčeno otvoreno pismo.

„Vaša rečenica 'da Šibenčani nisu zaštitili Arsena, kad mu je u Domovinskom ratu, zbog sumnjivog porijekla, bačena bomba u dvorište' izazvala je zaprepaštenje i ogorčenje u Krešimirovu gradu“, piše Mikuličin. „Ne samo kao nezaslužena uvreda i notorna laž.“

Iz toga mi nije jasno – što je laž? Da li je laž 1) da je bačena bomba ili 2) da je bačena zbog „sumnjivog porijekla“ ili 3) da Šibenčani nisu zaštitili Arsena (prije i/ili nakon toga)? Ili Mikuličin hoće reći da je 4) i prvo i drugo i treće laž ili 5) da je laž samo dvije stavke od tri nabrojane. Hoće li reći da bomba nije bačena i da Šibenčani jesu zaštitili Arsena, iako je u tom slučaju problematično od čega su ga trebali štititi ako nitko nije bacio bombu, niti kanio tako nešto napraviti. No ako bomba nije bačena zbog „sumnjivog porijekla“, možda ju je bacio neki konkurent s estrade iz esnafsko-konkurentskih razloga ili neki pristalica turbo-folka zbog različitog muzičkog ukusa? Možda je ono što je Mandiću grunulo zapravo bila novogodišnja pirotehnika, vatromet, pa je on – usprkos najboljim namjerama – stjecajem okolnosti doveden u zabludu?

Ta bi se nejasnoća mogla početi razbistravati kad bismo znali odgovor na početno pitanje – da li je bačena bomba u dvorište porodične kuće Dedića? Mikuličin u podužem pismu nigdje ne kaže da nije; kaže svašta, ali to izrijekom ne veli. O tome govori samo vrlo neprecizno tvrdeći da Mandić laže i rezolutno odbijajući tu mogućnost: „U tisuću dana opće i zračne opasnosti, koliko je trajala šibenska muka svagdašnja, u gradu nije zabilježen ni jedan međunacionalni incident. Nitko nije nikoga fizički napao, a kamoli nešto više“, pa bi to trebalo podrazumijevati da bomba nije bačena. U cijelom pismu Mikuličin opisuje kako je u šibenskom kraju u to vrijeme vladala „neviđena tolerancija“, kako je cvjetalo bratstvo-jedinstvo.

Veselilo bi me da je bilo tako i ne dovodim u pitanje išta od onoga što je ogorčeni novinar iznio u potkrjepu svoje teze, ali moram se zapitati – je li to sve? Postoji li još nešto što nije spomenuo, a mijenja opću optimističnu sliku? Tko je vidio tu neviđenu toleranciju? Tim više se to moram pitati jer sam svojim očima gledao miniranu „srpsku kuću“ u Žaboriču, a da prekopam po negativima nakon dan-dva bih pronašao i negativ fotografije. Žaborić nije grad Šibenik, ali ne spada li i on u šibenski kraj, šibensku općinu? Ili možda eksploziv u Žaboriću nije „fizički napad, a kamoli nešto više“, nego nešto manje, pa nije vrijedno ni spominjanja?

Hvaleći učinkoviti rad lokalne policije, Mikuličin samo dodatno podgrijava skepsu. Prisjetite se, to je ista ona policija kojoj se osuđeni ratni zločinac JEDANAEST GODINA sakrivao u tom istom već spominjanom Žaboriču. Koliko oni mogu biti efikasni i institucija povjerenja i kad su najefikasniji mogući?

Dakle Mandićev oponent kaže da je u Šibeniku sve bilo idealno, ali nije konkretno izrijekom opovrgnuo da je u Arsenovom dvorištu eksplodirala bomba. Je li bilo bombe ili nije? Ako jest, policija bi trebala imati izvještaj s uviđaja. Ako milicija ima izvještaj – kako bilo tko može tvrditi da je sve bilo u redu? Ako jest eksplodiralo, a milicija nema izvještaj (kako tvrdi Mikuličin), kako se može tvrditi da je policija radila besprijekorno i da nije bilo problema? Kad policija tvrdi da nije bilo nacionalističkih incidenata, što je s onim nesretnim Žaboričem? Kad se tvrdi da je ono što je Mandić rekao laž, da li se hoće reći da je Arsen Dedić izmišljao kad se povjerio Mandiću ili da je Mandić lagao da mu je Dedić to rekao?

Pitanje je li bomba bačena ili nije zapravo je lako rješivo. Zna to gospođa Gabi, sin Matija, drugi Dedići, susjedi... Bomba koja eksplodira ostavlja i nekakve tragove: oštećenja na fasadi, geler u staroj maslini… Naravno da nije preporučljivo ni primjereno sad gnjaviti ožalošćene takvim pitanjima, ali kad-tad bit će spremni i možda voljni na njega odgovoriti, no susjede bi se moglo pitati već sutra, pa da dalje ne nagađamo.

Jer, znate, zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju.










Post je objavljen 28.08.2015. u 12:02 sati.