autorica:Mirjana Bacic
Cvrkutom tiho me zoveš
U meni budiš pjesmu kao izvor
Što izbija iz utrobe zemlje
A lice mi opuštaš melodijom tvog glasa
O ' dali znaš da si u meni
Probudila usnulu ženu
Potakla ,raspirivši ugaslu vatru
Otvorila pute do dvora moje duše
Iz gnijezda si se vinula
Krila su ti zacijelila
Na njima si mene ponijela
Da ne budem usamljena
Vjetar nas nosi čarolijom
Vječnih snova skupa u poeziji
Samo za nas anđeli će pjevati
Ranjena ptico ja živim u tvojoj sjeni.