Marketing
Povratak Semper contre
Dok sam bio bez lap osobno su me duboko ražalostila dva događaja: umro mi je bratić, najstariji od najbliže rodbine (sad sam ja od najbliže rodbine po godinama najstariji pa sam prirodno na redu za odlazak) i Arsen u čiju sam se osobnost, a ne samo u pjesme, zaljubio prije gotovo pola stoljeća i čiji autogram iz 1972. godine s koncerta u Sarajevu čuvam i danas kao relikviju. Jedini je to autogram kojeg imam, jer inače nemam običaj tražiti autograme poznatih osoba.
Ovaj mjesec proslavih svoj 72. rođendan i tako se još za jedan korak približih danu kad će svi moji problemi biti riješiti (a vjerojatno i 'virusovi' 
!).
Od domaćih i bjelosvjetskih događaja u tom vremenu dva politička gubitnika sklopila su koaliciju za spas Hrvatske, ORaH pomalo gubi na svojoj poslovičnoj tvrdoći (naime, od 'bušenja' Jadrana ništa biti neće zbog pada cijene nafte pa mu je time izbijen glavni adut za pridobivanje puka), Živi zid je više Mrtvi nego Živi, SDP u svom programu više nema ni 's' od socijale, HDZ gudi svoju staru nacionalističku, neki bi rekli domoljubnu, pjesmu uz svesrdnu podršku KGK koja pak ispunjava svoje želje i željice iz vremena kad je, kao mala djevojčica, 'bosonoga trčala po livadama i penjala se i padala sa drvenih stepenica', pa danas kao Predsjednica upravlja velikim brodom kojim, zlu ne trebalo, ipak upravlja autopilot, etc., sve su se parlamentarne stranke složile za prekid arbitraže glede a u svezi komadića mora kojeg neki zovu Piranski zaljev a neki (mrski susjedi; što bi mi bez takvih susjeda?) Savudrijska vala i time odgodili rješenje problema do daljnjeg, ali se ne mogu složiti kako naći izlaz iz gospodarske krize, premda je to daleko važnije pitanje od tog komadića mora, pa se i to pitanje ostavlja za daleku budućnost.
Ameri i Rusi se spremaju za treći svjetski rat, izbjeglice ginu kao muhe u pokušaju da se dočepaju boljeg života u Europi dok se mafija koja ih šalje u smrt bogati na njihovoj nevolji, Angela Merkel izjavljuje: „Izbjeglice su veći problem od Grčke“ a nitko, osim mnogima mrskog M. Jergovića, nema hrabrosti da javno za tragediju tih ljudi optuži Ameriku i Europsku uniju koja ju podržava.
On u J.L. od 25. ovog mjeseca piše: „'Migranti' koji nam danas dolaze su, gotovo bez izuzetka, žrtve američke politike uništavanja njihovih domovina, s ciljem prisvajanja njihove nafte. Toj politici Europa bezrezervno asistira, šaljući vojne snage u Afganistan i Irak ili sudjelujući u bombardiranju Sirije i uništenju Libije. (…) Ti ljudi odlaze zato što je njihov svijet potonuo poput Atlantide. Ispuhao je, jer je crni Putin u Washingtonu izvukao čep. I sada oni putuju u Europu…“ I moj stav 'po tom pitanju' je već dugo vremena identičan.
Mas mediji govore i pišu samo o teroru, nesrećama i kriminalu kao da se u svijetu ne događa ništa dobro.
Zar onda nije, pitam se, ipak bilo dobro da sam se od svega toga nakratko odvojio, barem kad je Internet u pitanju, zahvaljujući činjenici da mi je crko ispravljač i baterija u lap-topu?
Post je objavljen 26.08.2015. u 20:06 sati.