Razmišljam si ja jutros; što bi u današnje vrijeme bilo sa Fantomima da nisu izdali pjesmu SRETAN ROĐENDAN?
Bi li itko znao za njih? Pripadnici nove generacije?!
Mogu zaključiti samo da kvaliteta i rockabilly štih, SF Mišak i ostale vrline tog glazbenog sastava nisu ono po čemu su ostali zapamćeni. Nažalost, od njih su u ovoj našoj zatupljenoj stvarnosti (osjećam da ću ovaj izraz koristiti puno) ostali dani izblijedjeli kao nekad šaren Disneyland i ekipa koja slijepo stavlja tu pjesmu na facebook zidove ljudima koje zna iz viđenja kao pristojnu seljačku gestu.
UZMI SVA SANJARENJA, SAKRIJ SE OD STARENJA
Znate li što kažu američki znanstvenici?(Fantomi su me evo upravo potaknuli na razmišljanje o tome).
Studenti su emocionalno nestabilni zbog roditelja koji imaju preveliku kontrolu nad njihovim životom. Moram priznati i mene pomalo vuče ta izjava. I sama sam skoro student, a da nisam prošla nešto prilično daleko od tipičnog u zadnjem periodu svoga života i ja bih bila nesamostalna, nepripremljena i upletena u veliku mrežu beskrajne adolescencije. Možda je moje mišljenje potpuno krivo no smatram da se tijekom generacija sve više i više odgađa odrastanje. Do jedne razine je to odgađanje i moralo ići- adolescenti su napokon dobili neku svoju slobodu, bunt i razdoblje da budu mladi i ludi. Ali prešli smo granicu.
Adolescenti do 33.? Što je u tome dobro?
I meni se sviđa ideja da uvijek iznutra ostanem dijete. Doduše, pokušavam to protumačiti na pravi način i djelovati u skladu s logičnim parametrima te odluke. (Zašto zvučim toliko odraslo?) Ja, kao dijete iznutra, ne biram život s roditeljima, financijsku nesamostalnost, pokušavam ostaviti odluke koje su ostali donjeli umjesto mene- ono što sam ja prihvatila zdravo za gotovo. Ne kažem da u potpunosti uspjevam u idealnom planu, ali pokušavam se što više pomaknuti ka svojem putu, k odlukama i načinima koji opisuju mene i moju homeostazu. Smatram da ostati dijete iznutra znači imati hrabrosti da ostaneš svoj, sa svim svojim svjetovima, maštom i nepresušnim izvorom ideja.
Uzevši sve to u obzir, kao sistem, dolazim do prepreke! Naravno! Kako uz sve te 'odrasle' probleme, novac, stanarine, dugove itd. ostati normalan?! Što ako ne mogu doseći taj balans između dva segmenta sebe?
Sve više i više, biti ću prava odrasla osoba.Što ako dođe do zasićenja?
Ispričat ću zato nešto.
Odrasla sam brzo. Dobila sam dijete, prekrasnog dječaka i sa svojih 19 postala mlada majka. Uskoro ću 20 a moj mali četiri dana poslije mene imat će punu godinu dana. Uskoro ću i krenuti na fakultet (s godinom zakašnjenja) a on u jaslice.Još ne mogu reći da sam našla balans, da se dobro snalazim, da mi je krenulo. Kao što rekoh , odrasla sam brzo, a posljedice su bile noći i noći suza i nedokučivih situacija ( još uvijek postoje te noći). Ne samo noći.
I još k tome, ne znam gdje sam. Izgubila sam se u prostoru i vremenu a i u prostorvremenu. Izgubila sam se u sebi. U svijetu. U svemiru.( A ne moram ni reći da se u financijama i takvim stvarima nikako ne snalazim).No za razliku od ultimativno odraslog bića, osjećam da ću se mjenjati. Veselim se pronalasku sebe i balansa. Znam da to mogu. A još više da to želim.
Stoga nećemo za sve kriviti roditelje, na kraju- djeca su ta koja moraju odrasti. Zbog sebe. Ako te roditelj 'odraste', razmisli, jesi li zbilja odrastao?
Razmislimo također o tome kako roditelji (nenamjerno u većini slučajeva) sabotiraju samostalno razmišljanje vlastite djece te pritom uvelike ograničavaju njihov kognitivni razvoj. Od kasne adolescencije do ranih dvadesetih u mozgu se javljaju bitne promjene. Neke veze jačaju a one koje se ne koriste slabe, propadaju. U suradnji sa limbičkim sustavom diže se razina kortizola što vodi do kompromitiranja veza koje su esencijalne za motivaciju, pažnju, ponašanje, učenje itd.(u osoba bez samokontrole). Kao studenti te osobe su podložnije stresu, anksioznosti, nesigurne su i emocionalno nezrele.
(Za nastavak ovih znanstvenih blebetanja pričekat ćemo da napokon i krenem na faks, definitivno ću znati malo više o ovom području u koje sam sada samo laički zagrebala.)
U struji svijesti, otplovila sam daleko od Fantoma i tako napisala svoj prvi post (ne u potpunosti prvi , priznajem, u osnovnoj sam školi imala par sramotnih blogova kojih se teško prisjećam).
Pozdrav!
K.K.
Post je objavljen 26.08.2015. u 14:39 sati.