Evo nas dvije opet doma s mora :)
Ove godine se besramno trpamo svakome tko ide na more. Mislim na bebu i mene jer mužić mora raditi. Ovo nam je već bio 5. put na Viru gdje moji imaju vikendicu, a malecka nema još ni punih 5 mjeseci. More jako voli. U nekom kasnijem postu možda stavim i koju slikicu. Trenutno spava tu kraj mene na krevetu, a ja tipkam na MacBook-u na kojem nemam slika.
Često me ljudi pitaju što radim cijeli dan. Izgleda im valjda da samo ljenčarim i dosađujem se jer ne idem na posao. Pa evo kako to danas izgleda:
Noćas je Helena dosta dobro spavala. Ima i boljih noći, ali kako kad. Probudila se oko 2, pa oko 5 i na kraju oko pola 8. Nekad zna odspavati cijelu noć, nekad se zna probuditi samo jednom oko 4-5, ali sve dok se probudi, malo posisa pa ode natrag na spavanje je dobro.
Taman smo uspjele pozdraviti tatu prije posla. Poslikale smo se za baku koja je još na Viru. Ne može baka bez svoje unuke. Premotala sam ju. To nam uvijek malo potraje jer usput "pričamo", igramo se s igračkicama koje stoje na stolu za prematanje, ljubim joj trbuščić i nogice, a ona se smije i migolji se na sve strane da jedva zalijepim pelenu.
Onda sam ju stavila u sjedalicu/ležaljku/nosiljku (Cam Giocam Baby Bouncer) i odnijela u kupaonu. Došlo je vrijeme da se mama otušira, opere zube, obuće itd. Cijelo vrijeme dok to radim pjevam i plešem. Čak i dok perem zube, pa sam si jednom uništila dragu majicu pastom za zube. Dok se tuširam obavezno provirim tu i tamo iza zavjese uz glasni "ku ku", a i pod tušem naravno pjevam dječje pjesmice.
Nakon toga smo otišle u kuhinju da si mama na brzinu napravi neki doručak, pa u dnevni boravak gdje ja jedem, a Helena se zabavlja igračkama u sjedalici (ako imam sreće što je rijetko jer joj je već dosta da je u jednom položaju) ili gleda BabyTV (nekad ni to ne pali pa i dok jedem pjevam i mašem rukama). Danas se zabavljala balonima napunjenim helijem.
Oko 9, pola 10 je vrijeme da i Helena jede. Ovisi sve je li jela malo dok se probudila ili je zadnji put jela oko pola 6. Danas sam ju oko pola 10 krenula dojiti (prije toga smo imale još jedno prematanje), a usput sam krenula čitati novu knjigu (J.K. Rowling: Prijevremeni izbori). Negdje 10 do 10 je zaspala i pustila sam je da leži na meni dok malo čvršće ne zaspi, ali probudila se već za nekih 25 minuta. Jučer je tako na meni spavala dok sam ja pogledala jednu i pol epizodu Devious Maids.
Ne volim kad preskoči san jer joj je još uvijek dnevni odmor jako bitan. Postane plačljiva, ništa neće dulje od 5 minuta i uglavnom nakon nekog vremena više ne znam što bih s njom i krenem u neke crne misli tipa da li sam joj dobra mama, nije li život bio lakši prije djeteta, da li bismo možda za koju godinu bili spremniji… Što mogu, takva sam.
Danas sam ju pokušavala nosati, voziti u kolicima, igrati se s njom na krevetu, staviti je u kinderbet, igrati se pred ogledalom, pjevati, pričati, igrati se igračkama, još ju hraniti, ali jednostavno je bila umorna, a nije mogla zaspati.
Probala sam otići napraviti krug po naselju s kolicima, ali već u drugoj ulici je plakala i morala sam ju izvaditi van iz kolica i nositi. Tako da smo na kraju otišle do moje bake na kavu, a onda i do mojih sestara. Veselila se i prabaki i pradjedu i tetkama. Valjda voli biti u društvu poznatih osoba.
Vratile smo se doma oko pola 2 i za čas sam ju dojila. Oko 2 i 10 je napokon zaspala. Tako sam ja mogla malo urediti boxeve na blogu i napisati ovaj post, a i gledati je kako spava. Inače bih za to vrijeme radila nešto za ručak, ali danas imam ručak u frižideru. Jej! Ako nešto ne volim, onda je to kuhanje. Neke dane iskoristim te sate za čišćenje i spremanje kuće ili nešto slično, ali eto, neke dane moram i malo uživati.
Uskoro će nam i tata doći s posla, a ja planiram još ubaciti nešto robe u perilicu i prigrijati ručak. Čeka me i prašina i pranje kupaone, ali nekako mi se danas ne da. Uvijek je tu sutra. Ili prekosutra.
Ionako Lenči nekako nemirno spava, pa se već desetke puta meškoljila i budila, ali malo "ššššš" i maženja po leđima ju je uljuljkalo natrag u san.
Vjerojatno će se uskoro probuditi. Onda ćemo se malo igrati, jesti, pa će se igrati s tatom. Ako bude sreće, odspavat će si još nekih pola sata. Možda se još prošećemo.
Oko pola 8, 8 krećemo s kupanjem i spremanjem za spavanje. Uz malo sreće do 9 spava, a ja sredim kuhinju, malo pospremim dnevni boravak i družim se s mužićem.
Neke dane odemo do centra u Konzum, DM ili knjižnicu. Ili samo šećemo po parku.
Priznajem da me nekad izludi, ali ti dani kad me tako puno treba neće trajati vječno i 100% sam sigurna da ću biti jako tužna kad dođe vrijeme za povratak na posao, njen odlazak u vrtić, školu, izlaske s prijateljima bez mame i ostalo. Sigurno je i drugim mamama tako. No koncentrirajmo se na sadašnjost i uživajmo na porodiljnom. :)
Post je objavljen 25.08.2015. u 14:56 sati.