Kad smještaš auto na mjesto za parkiranje uđi natraške jer dok ulaziš imaš dovoljno vremena za pimplanje, a nikad ne znaš da li ćeš morati napustiti poprište navrat-nanos, pa je bolje da je auto ostavljen okrenut s prednjim krajem prema van, zlu netrebalo, ako zatreba da se hitno evakuiraš. To je samo jedan od usputnih savjeta kakvima gosp. Vuk neprestano vrca.
Sjednemo i naručimo piće. Kako ga konobar donese, tako on zatraži da ga plati.
– Što žuriš? – pobunim se. – Vjerojatno ćemo još nešto naručiti, pa se možemo razdužiti na kraju.
– Nikako! – pobuni se on. – Moraš paziti na svaku sitnicu. Čisti račin, duga ljubav. Evo što se dogodilo jednom mom poznatom, da ne spominjemo imena…
Zavalim se očekujući podužu priču, ali je bila kratka, tek – u svakom slučajnu poučna – anegdota.
– … sjedne moj poznati sam na piće, naruči najobičniju banalnu idiotsku kavu, kad odjednom nalete neka dva gadna tipa kojima nikako nije smio pasti u šake. Odbaci on cigaretu i jurne koliko ga noge nose, kroz gomilu i preko crvenog svjetla, a oni za njim…
– I?
– Sustigao ga je konobar koji je jurnuo za njim jer je ostavio neplaćeni račun.