Interesantno je to kako se neki ljudi uvijek nađu da kažu svoj stav o stvarima o kojima nemaju pojma.Izvlaće zaključke iz konteksta.Stvarno je fascinantno kako toliko prOduhovljeni razmišljaju tako prizemno i ograničeno.Kako lako pomisle da sve što kažu ima neku težinu i da zapravo predstavlja nešto za našu egzistenciju.Koliko se dnevno čovjek nasluša gluposti,kojekakvih nebuloza.U sitne sate,iznose teze koje ne drže vodu.
Zabavna je to činjenica,zaista je.Da ljudi tako lako,tako zdravo za gotovo uzmu si za pravo da predstavljaju neku vertikalu u našim životima,da su više od slučajnih prolaznika iako se ne namjeravaju zadržati.
Zabavlja me to u večini slučajeva,ma zapravo to uvijek izmami na lice onaj podsmjeh,ma nemaš ti pojma.
Uvijek postoje ljudi koji misle da je njima najteže i da je samo njihov život kaos.Pa,drage točke vrtnje,svijet ipak nije podređen vama.Tolstoj je rekao :Sve su obitelji naizgled sretne,ali svaka je nesretna na svoj način."Svi se mi borimo sa svojim demonima,svi mi imamo svoje meteore i svoje satelite.Svi mi imamo svoj kaos i svoje oluje koje nas nose i vračaju,s kojima se borimo.Stvar je kako se postavite prema životu.Kako se ponašate u situacijama koje vas zateknu.Stvar je perspektive.Svijet ne izgleda isto iz žablje i ptičje perspektive.Osim ako ste kornjača okrenuta naglavačke i vječiti optimist.Ma čak ni onda.
Perspektiva je odlična stvar,daje nam uvid u širu sliku.Puno bolja od aksonometrije,koja je strogo definirana formom.
3:30 jedu se jagode,slađe su nego u proljeće i rastu još uvijek iako je skoro kraj 8. mjeseca.Uživotu se treba radovati malim stvarima.Malim trenutncima sreće,oni su rijetki,zato se pamte.Postaje hladno a i kasno je ili rano,kako kome,ovisi idete li leći ili se budite.Malim osobnim sitnicama koje ne možete dijeliti s nikim,jer većina ljudi neće razumjeti.Šteta je ljude zamarati stvarima koje ih opterećuju,koje ih tjeraju da vrte kotačiće u glavi dok ih ne zaboli i opet ne dođu do zaključka.
Ljudi su samo ljudi to smo već rekli,misle da njihovi postupci ne ostavljaju posljedice.Posljedice ostaju dobre ili lose,ali ostaju.Svaka bitka ostavi ožiljak,malo tko prođe bez ozljeda.I bolje je tako,ako nemaš dokaz,kao da nisi bio.Lako je suditi o onome što ne poznaješ,lako je pretpostaviti tuđi put,lako je zavoljeti bisere i lako se naviknuti na dobro.Pokušaj proći isti put ili bar obuci te njegove "čizme skitarke" pa pogledaj cijelu rutu unatrag,pogledaj svaki pad i uspon,pa onda ponovi što si rekao.Provaj zavoljeti školjku,provaj je sam otvoriti da nađeš biser,možda posjeduješ nešto što još nitko nema.Usudi se.Lako je zavoljeti lijepo....Ono loše teže prihvačamo...