Ovdje puše navečer vam trebaju dugi rukavi.Odlučila sam se okupati jer eto volim osjećaj freeza na koži.Malo je jezivo ovdje inaće nema baš ljudi,a sad netko prolazi ispred kuće,čuju se glasovi.Ali nije jezivije od trenutka kad se zadubite u pisanje i gušterica vam prijeđe preko noge.Da još dva tjedna,juhuuu,a taman san se nadala odmoru.Okej preživit ću.More je hladno,Nebo je večeras skriveno oblacima.Mjesec ih ponekad rastjera,ali ipak ne izgleda onako kao za Božić.Prošlog Božića nebo je pokazivalo razrješenje,sklad,objašnjenje.Noćas se mjesec skriva iza oblaka,ne može ih rastjerati,opet slutim neki kaos.Nešto na što će se čekati odgovor.Smoke on the water-Deep purple.Ta ta ta,tatatata...Projekt poprima neloš vizualni identitet.Ne znam zašto me današnji događaj uznemirio.Točnije današnji dan mi je cijeli prošao u nekom nemiru.Valjda je to onaj moj predosjećaj.Ne znam ne razmišljam previše o tome što mi je rečeno,ne razmišljam o tome tko mi je rekao,razmišljam o činjenici da su trenutno sve obveze na meni i osjećam da mi sve to pritiska um,a ne mogu sve to izbacit iz sebe,jer tu nisu ljudi kojima sve ovo mogu reći.Uživo da mi kažu bilo što,makar samo riječ utjehe,makar nešto glupo,makar da se nasmiju na sve ovo.Ljudi pred kojima si mogu dopusitit progutati knedlu u grlu i reć jebi ga.Najbolja je u Splitu,bori se sa svojim problemima,ne mogu joj biti pri ruci.Moji vjerni podupiraći,ljudi koji me bodre u ovome što radim i svakog dana mi daju smisao da nastavim koji me guraju da ne odustanem.Isto su u Splitu.To nisu stvari koje želim preko telefona,želim njihov izraz lica,želim njihov pokret tijela.To nije on tamo negdje,gdje već sniva svoje besane noći,u mojima mu nudim san.Nadam se da osjeća bar djelić toga,što osjećam ja.Znam da je ludo,znam da je pomalo psihotićno.Znam da za puno stvari neću svijetu dati odgovor,ali ja svoje odgovore sebi sam našla u svom tom ludom stanju.Nadam se da će to ovaj moj um dovesti do perfekcije,da će ova ideja projekta uroditi plodom.Često puta ovih dana pred oči mi iskaće jedan stih.Netko to gore vidi sve,povlaći konce,igra se.
Ako je sve ovo igra,nadam se da ću za promjenu malo početi dobivati.Stvarno mi treba malo mojih pravila.Želim se osjetit slobdno kao u tamnoj hladnoj vodi,da plutam dok ne osjetim trncem u svakoj stanici znajući da nakon toga slijedi siguran zagrljaj.
Očito svi ponekad trebamo utjehu,pa čak i ja...Kad ne dolazi,znači da još uvijek mogu sama preživjeti i opstati.
Smoke on the water
Post je objavljen 24.08.2015. u 21:47 sati.