Marketing
Home sweet home
Dom, kuća, krov nad glavom. Kakav god bio najvažniji je djelić života. Kažem djelić jer sav nam se život od tih djelića sastoji. Koliko cijenimo svoj dom možemo saznati tek kada duže vrijeme izbivamo izvan osobnog prostora, kada se u nekom novom pokušavamo smjestiti tražeći ono isto što imamo u svom domu. Teško je možda samo meni ili ima još onih koji svoj dom nose sa sobom gdje god da krenu. Nose zapamćene mirise, rasporede stvari, zvukove, a onda sve to traže u novim prostorima. Kada se k tome doda i drugi jezik, drugi običaji nije jednostavno. Mislila sam da dužim boravkom sve postaje lakše, ali kod mene je to očito nešto obratno. Kako se boravaka produžavao tako je moja potreba vlastitog doma rasla. Razumski se sve može posložiti u čekanju jer vrijeme prolazi, sporo ili brzo sve ovisi o rasporedu toga dana. Možda dva mjeseca i nisu neki dugi period, ali već petnaestak dana prije povratka počela sam odbrojavati. Zadovoljstvo koje ova dva tri dana osjećam je neprocjenjivo. Ništa posebno nije u mom domu da bi trebala čeznuti i tim više ne razumijem taj osjećaj, to zadovoljstvo, taj mir koji se kao rijeka ulije povratkom. Isto tako znam da će sve što sam i ovaj put doživjela, vidjela, ponijela u fotografijama trajati i buditi želju za novim povratkom na taj zaista lijep zeleni otok.
24.08.2015.
Post je objavljen 24.08.2015. u 10:06 sati.