Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, dana 18. kolovoza 2015. godine primio je u posjetu srpskog patrijarha Irineja, te su se susreli u katedrali sv. Stošije u Zadru, a pritom veliča Srpsku pravoslavnu crkvu i njihovog poglavara. Prije njihova susreta srpski patrijarh Irinej je posjetio riznicu Sv. Ilije, gdje su ga dočekali pravoslavni vjernici, a glavni razlog njegova posjeta Hrvatskoj je 400. obljetnica Bogoslovije u manastiru Krka, na kojoj je prisustvovao i zadarski nadbiskup. Tijekom posjeta, Puljić i Irinej zajedno su pohodili moći sv. Stošije.
A za Hrvatsku pravoslavnu crkvu osnovanu u Hrvatskoj, Puljića nije briga. Tako su kroz stoljeća neuredni pojedinci i iz hrvatskih duhovnih i svjetovnih "elita"služili zlu, okupatorima u svojoj domovini, protiv bližnjega . . .
Da bi hrvatska javnost bila upoznata, Hrvatska pravoslavna crkva je tražila od zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića da joj ustupi na korištenje crkvu Sv. Dimitrija, u kojoj bi održala svetu misu za hrvatske pravoslavce, ali nadbiskup Puljić nije dao nikakav odgovor, a kamoli da bi odobrio. Nikada se nije sastao s episkopima Hrvatske pravoslavne crkve. Također, Tajništvo HPC-a je i direktno kontaktiralo tajnika nadbiskupa Puljića u vezi ustupanja crkve sv. Dimitrija, a koji im je tom prilikom rekao „Što će reći Srpska pravoslavna crkva“. To sve govori tko su Puljić, Barišić, Košić...
Zašto je Irinej došao baš u Zadar i napravio pompu u Zadru? Zato što je u Zadru osnovana HPC, koju ne može više nitko zaustaviti, niti Irinej niti Puljić, a hrvatski pravoslavci učvršćuju Hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu.
Puljić se trebao s Irinejem sastati na granici između Zemuna i Beograda, a ne u Zadru. Sada su mu braća Srbi i Irinej, a ne Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti.
Srpska pravoslavna crka slavi 400. obljetnicu Bogoslovije u manastiru Krka. To nije istina jer smo u posjedu dokumenta koji se nalazi u Državnom arhivu u Zadru, a koji je objavljen i na internetskim stranicama HPC-a (http://hrvatska-pravoslavna-crkva.com/?p=505), gdje je vidljivo da je Srpska pravoslavna crkva promijenila postojeće nazive grčkoistočna ili istočno pravoslavna u naziv Srpska pravoslavna crkva, 1926. godine. Kako onda može biti 400 godina?
U dokumentu se navodi:
„Ministarstvo Unutrašnjih Dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Odelenje za Državnu zaštitu, Pov.D.Z.br.5423, od 30. marta 1926. godine u Beogradu, a po naredbi ministra Unutrašnjih Dela, načelnik Todorović v.r., izdaje Velikom Županu Split sljedeći PROPIS
Odelenje za Državnu Zaštitu konstatovalo je u više mahova da se u naročito u novo oslobođenim krajevima za: Srpsku pravoslavnu crkvu upotrebljavaju nazivi grčkoistočna ili istočno pravoslavna. Ovi su nazivi bili uobičajni pod propalim režimom Austro-ugarske monarhije. Moli se Veliki Župan da ovim područnim organima izda naređenje da u buduće ne upotrebljavaju ove nepropisne nazive jer je ozakonjenom Uredbom o Svetom Arhijerejskom Sinodu i Saboru čl.1. označen zvaničan naziv za ovu versku organizaciju, koja glasi: Srpska pravoslavna crkva“
Eto zašto su i kako i danas pojedinci iz hrvatskih duhovnih i svjetovnih "elita" na raznim funkcijama, očito po kriterijima Beograda, pa ne zastupaju vrijednosti i interese Hrvatske.
Hrvate će spasiti obraćeništvo i konstantno čišćenje vlastitog dvorišta - vjernost u zajedništvu .