U te rane jutarnje sate gledam svoje rascvale usne, jezik pamti gorak okus tvojih usana.
Sjeverni vjetar jutros je pomilovao moje oči, zašumio u trepavicama i spustio mi pogled prema travi zgaženoj na putu.
Bezbrojne želje se uskovitlale u 'virovitim grudima', koljena su zadrhtala, dok sam prolazila tvojom ulicom.
U te rane jutarnje sate sjećam se kako je bilo dobro ono vino što se cijedilo niz moj vrat, dok si me tješio šapatom, kojim se tješe rasne životinje i dok si u toj disharmoniji dignutih ruku naglašavao hladnoću svog plavog pogleda.
U takvim jutrima te se obično sjetim sa radošću rijetkosti i punoćom zapostavljanja zraka u grlu.
Napisao si prigodne stihove jednog dana i otpuhnuo ih prema meni, dok sam se ja bacala u noćne mreže tuđih ruku i proklinjala dan kad sam ostala bez tebe.
Iz tih mreža se još izvlačim i želim, da mi se i dalje cijedi vino niz vrat i da se želje uskovitlaju u još virovitijim grudima pa da konačno prestanem željeti ovakva jutra, kad sam, kao i onda, bila samo sa tobom.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.