već danima razmišljam, slažem kockice i čitam tvoje postove i nemogu izdržat, a da to ne prokomentiram.Pošto nemogu to učiniti na blogu,odlučila sam ti ponovno napisati jedno "pisamce".Čudno toliko rječi je u meni koje bih ti željela reći, a ja neznam kakobih počela...I uvijek je bilo tako kada sam sama sa sobom,točno znam šta bih ti rekla ,kada si me ljuti šta bih ti sve opsovala,a onda.... onda se ti pojaviš i sve to nestane. I ja bih samo da me ti zagrliš i sve rječi nestanu...Koliko si samo svađa mogao izbječi ili ih barem skratiti i ublažiti da si samo zagrlio me u pravom trenutku...koliko sam ti to puta rekla? Tvoj zagrljaj me je liječio od svih sranja koja su se događala... Mislim da si ti tek sad shvatio značaj tog zagrljaja...Tek sad! Ja bih sada mogla pisati i koliko si me ljutio,koliko si me puta povrijedio i najvažnije koliko si me "ubio",ali neću,ne vrijedi! I tada sam ti znala izgovoriti masu groznih i ružnih rječi koje sada nebih niti htjela ponoviti... Nije mi žao što sam ih izgovorila,jer i sam znaš da su bile potrebne i da sam tada bila u pravu,ali mi je strašno žao što si me uopće bio i doveo do takvog stanja da ih mogu izgovoriti.Žao mi je što si iz mene uspio izvući ono najgore! A ja bih ti dala najboljeod sebe,dala bih ti sve... To ti jako dobro znaš. Žao mi je što ti nisam imala priliku pružiti ono što sam željela,ali znamo oboje zbog čega je to... Znam da su te svađe to bježanje,to tvoje odbijanje bile tvoja obrambena taktika. Znam da si mislio da ako češ ti biti hladan i ravnodušan,da će ti biti lakše ,da češ moći sve da prekineš u jednom trenutku i to bez ikakvih emocioinalnih posljedica za tebe ( a tako je i bilo u jednom trenutku ) Nisi želio da ja osjetim tvoje slabosti -ljubav,da bi tebi bilo lakše....Ali, naravno da postoji ali-nije ti to uspjelo! Znala sam sve! Kada sam otišla stobom na prvu cugu u Ivanić,znala sam da si ti osoba u koju ću se j aluđački zaljubiti. Nisam glupa,ali mislila sam već tada da će se među nama nešto dogoditi da će nešto kliknuti. Iako sam znala za nju, već se tada vidjelo na tebi da ti nisi na čisto sa tom situacijom,a onda s vremenom se desilo što se desilo,ja sam se ludo zaljubila...
Ona mi nije bila bitna ,bilo je bitno da je nama lijepo i da sam ja sretna, a i ti si izgledao sretno...I onda se desilo sljedeće... Shvatila sam da te volim! Da to sam shvatila kada si išao na more. Kada sam shvatila da me ubija pomisao na to da ideš ,da ćeš biti tjedan dana nerazdvojan s njom i sve ostalo što ide s tim. Ubijelo me to! To je bio naš prvi prekid! Shvatila sam da te volim,ali nisam više mogla.Tada me je samo tješila pomisao i jedna ,po meni istinita tvrdnja:Ako si istovremeno zaljubljen u dvije osobe ,izaberi drugu osobu.Jer da si zaista volio prvu osobu ,nebi se zaljubio u drugu.I,da potajno sam se nadala da češ i ti to shvatiti kad ostaneš sam sa sobom ili sam s njom..Povukla sam se i čekala da prihvatim situaciju i da nestanem iz tvog života i ti iz mog,i znaš da sam ja to mogla. Ali,opet ali,ti nisi mogao i ti si prekinuo tu našu šutnju i tu počinje naš kraj...Znaš da ja volim,skrivaš da ti voliš i što je još gore ništa nisi shvatio! Tada sam ja izgubila sve kočnice i potpuno ti se prepustila....Možda sam i trebala razmišljati tvojom logikom ,možda sam trebala lagati,skrivati emocije,možda....Ali jebiga,ja to neznam,ja to nemogu i ja to NE ŽELIM...Željela sam ti dati svu svoju ljubav ,željela sam ti pružiti svu sreću svijeta,dati ti sva zadovoljstva... Željela sam ti biti sve.. Željela sam biti tvoja bez rezerve!I bez obzira na sve ,taj dio bih ponovila.Voljeti nekoga je nešto prekrasno,možda čak bolji osjećaj nego kad znaš da tebe netko voli.Bilo je tu i ostalih prekida, pa i ovaj koji me doveo u Sesvete... Znaš zašto sam prihvatila posao,znaš zašto sam otišla ,ali ni to nije uspjelo.Ni to nas nije rastavilo.Meni je sve bilo jasno ali nije tebi.Meni je bilo jasno,koliko je to što mi imamo snažno,jako i iskreno,ali...Ali najgore je što nas ništa nebi rastavilo! Ja bih vjerovatno i dalje čekala da ti shvatiš,prva ili druga... Ja se nisam osječala kako druga ,tvoji skriveni postupci su meni bili jasni....
Bože dragi kako je ovo sve istina... I onda jučer tvoj glas,ponovno i ponovno neponovljivo.Kako te je lijpo čuti,kako je lijepo vidjeti tvoj broj na ekranu... Ti,ti i ponovno ti....
I ponavljam ti sada opet Volim te i nitko mi to nemože uzeti ni zabraniti,a ti možeš biti i na marsu,ja ću te i tamo voljeti...
I nema šanse da prestanem škvrabati ovdije i biti tu. A ti ako želiš ti zaboravi ovu adresu jer ona se neće mijenjati...
Pusu ti šaljem... Volim te i mislim na tebe...
Ugodan dan ti želim,kad sam jutro već preskočio...
f a l i š . . .
Post je objavljen 22.08.2015. u 09:14 sati.