Ljeto 2015, Metković
Ljeto, kao i obično, malo toplije nego inače. Htjeli to neki priznati ili ne, Metković postaje grad u pravom smislu riječi. Vratila se regata, maraton je već tradicija, pa cipolijada, skokovi s mosta, itd. , itd. , na kulturnoj sceni sve sjeda na svoje mjesto, problemi koji tište građane se rješavaju bez puno buke i samohvale. Uistinu, naš grad konačno živi mirno i u skladu sa svojim mogućnostima ide naprijed, a to se vidi na svakom koraku.
Neki kažu da sreću čine male stvari i stvarno je tako. Svjetiljka na početku ulice Andrije Hebranga je živi primjer za to, uljepšaše mi ljudi večernju šetnju gradom i hvala im za to tko je god kriv za to. Krenuvši rivom koju su donedavno tukla vesla naših lađara, pogledah dole i zapazih još jedan detalj. Donji dio rive očišćen je od trave i gliba koji ju je pokrivao sa višegodišnjim plavnim nanosima Neretve, te je izronila u svome punom sjaju. Svaki kamenčić rive je došao do izražaja, pa premda Metković ima svoje šetalište na lijevoj strani, nikad ono meni nije zračilo kao ovaj dio grada. Još je malo i zahladilo, pa večernji ugođaj kraj Neretve dodatno dobiva na ljepoti.
Možda je još rano opraštati se od ovoga ljeta, ali definitivno sa svojim kulturnim događanjima koja su sinoćnjim koncertom Tereze Gabrić i službeno završena, red je zahvaliti svima koji su svojim nesebičnim trudom i zalaganjem učinili da grad već pomalo dobiva prepoznatljivi metkovski šušur.
Ono što bih mogao zaželjeti u narednom razdoblju je par dobrih projekata i investitora koji će sve to pratiti, pa da se zaposlenost u Metkoviću ne gleda kroz okvire sezonskog rada, te da grad udahne punim plućima malo sviježe arije života.
Ljeto 2015, Hrvatska
E, sad! Koliko je god moj grad ovog ljeta zablistao (subjektivni osjećaj naravno), toliko su se dvije sestre blizanke SDP i HDZ, dobro potrudili da zbog svojih predizbornih kampanja na svakoj razini upropaste osjećaj dobrog raspoloženja koje ljeto našoj zemlji samo od sebe donese. Tako smo dobili SDP-ov mimohod, koji je koštao veliki novac, mene učinio ponosnim zbog viđenog, ali sa knedlom u grlu zbog moguće političke pozadine u predizborne svrhe. Na suprotnoj strani, HDZ je došao na svoje proslavom u Kninu i uistinu pokazao svoje pravo lice, te nam po tko zna koji put pokazao kako se Hrvatska dijeli na pola, a u isto vrijeme poziva na nekakvo „kvazi“ zajedništvo. Velebna crkva u Kninu, kao i „mudra“ propovijed na misi od strane šibenskog biskupa Ivasa samo su upotpunile dojam kiselosti sezone kiselih krastavaca i saznanje da se u HDZ-u i crkvenim redovima koji su im skloni neće ništa promijeniti narednih 1000 godina.
Jedno je sigurno, bliže nam se izbori, a Hrvatska nakon 24 godine svoje samostalnosti jednostavno zaslužuje bolje, a to bolje se nalazi u našem dvorištu i u našim rukama. To je vidljivo svima nama u Neretvi, te se toplo nadam se da će to prepoznati i ostatak Hrvatske. Ako ništa drugo, samo da nemaju apsolutnu većinu da nas potope u glib nalik Grčkoj. To smo dužni našim unucima od koji smo ovu zemlju dobili u naslijeđe za njihovo bolje sutra.
Ljeto 2015, Svijet
Koliko nas god prvi dio ovog članka bacao na pozitivu, drugi dio na razmišljanje o onom što nas čeka sutra, toliko su događanja u svijetu potvrda da uistinu živimo u raju na zemlji sa imenom Hrvatska. Val izbjeglica iz arapskih zemalja koji su krenuli prema europskim zemljama, vraća nas u surovu stvarnost kakav svijet može biti kada ga vode budale puno većeg kalibra nego što su naše. Katastrofa koja je zadesila te ljude jednostavno je neprobavljiva, kao što je i neprobavljiva, ali jestiva jednostavna činjenica da ih Europa ne može primiti radi svoje stabilnosti. Civilizacijska razdaljina u ovom slučaju i za ovog blogera prilično slobodnih načela je nepremostiva. Pogotovo, ako znamo da centri moći koji su ovo sve zakuhali od početka arapskog proljeća pa do danas spavaju mirno i daleko od zbjegova ovih nesretnika i njihove djece. Jeste li primijetili da cijena nafte pada, što bi zakon božanstva zvanog tržište značilo jednostavno da je ponuda nafte veća od potražnje. Na cijelom svijetu je da se upita zašto baš sada i da li to ima veze sa nesrećom ovih ljudi gore navedenih u članku. Ulje ili život, pitanje je sad, sutra i za sva vremena, na žalost!
P.S. Već sada, kad su sjeme zla posijali u cijelom arapskom svijetu, pokušavaju i nama uvaliti krizu za narednih 100 godina i kusur najmanje, jer svijet bez krize ne donosi profit, a bez profita se ne da živjeti.
Post je objavljen 21.08.2015. u 21:28 sati.