Hm! Kad sam rodila mislila sam da su rizici moje bebe u preranom rođenju, maloj težini itd. itd. No, nakon 19 mjeseci putovanja, mogu reći da je najveći strah u očima majke, a ne u onom što dijete može ili ne može. Mama mu samo ponekad treba malo više vjerovati! I tako, moj junak nakon nekoliko mjeseci mirnog sna počeo se buditi, počeo tražiti mamu u noći. Alarm! nešto nije u redu, nešto se događa! Možda u glavici, možda u rukici, možda u nožici!Zna mama sve razvojne faze, čita i o zubićima, ali ne, sigurno je problem negdje, mora biti, jednostavno ne može drugačije! Zove mama prije s djecom; zubići su to majko, noćne more! Jesu, jesu, smirim se ja! Ali strah je vrag! Kontaktira mama sve druge prije koje su rodile prije termina; mamice hrabrice kažu majko, bolje biti na oprezu.Dale mi mamice hrabrice brojeve privatnih poliklinika. I tako, kontaktirali mi sve moguće neuropedijatre, Zd, St, i Zg. Odlučili čak platiti pregled 1200 kn da utvrdimo problem i da budemo mirni. No, glas razuma ipak povremeno prevlada, kontaktiramo našu krasnu liječnicu iz Zagreba i razgovaramo s njom otvoreno i kažemo "možda je problem u nama, ali nas je strah". I lijepo nama naša doktorica kaže, majko, kao mama i kao liječnica vjerujem da su zubići. Ajmo probati dati mu nešto jače za bolove noćas, pa ćemo vidjeti. I ajd pokušat ću. I gle čuda, dijete odspavalo cijelu noć. Mama se pak probudila u 4 ujutro jer se naspavala.Do 8 je i kuća blistala. ;)
Ujutro, ide mama viditi male zubiće, i gle čuda, stigle nam i četvorke i petice. Misli mama, sad znam za ubuduće. Kako da ne! Mislim se ja, bolje da mene zatvore na psihijatriju jer sam malo luda nego da mama previdi nešto.
Ali, možda mu ipak nakon svega treba malo više vjerovati. Ipak je to dijete koje se izborilo za ovaj život unatoč svim lošim prognozama. Danas se smije, danas šeta i danas me zove ma-ma!Samo, jedva čekam da kaže, mama "budi tiho! ja sam supel!!!
Post je objavljen 20.08.2015. u 16:26 sati.