Sređujem albume i nalazim jednu dragu fotografiju od prije točno 20 godina. Na njoj sam sa svojim prvim važnim posterom, prezentiranim u Barceloni, na svjetskom simpoziju o ARF (naglom otkazivanju bubrega). Rad je prikazivao tri teška različita trovanja i njihove ishode. Jedno je bilo trovanje gljivama i sjećam se da je više diskutanata pitalo tko se otrovao (žena), a tko je kuhao ručak (muž), uz značajne osmijehe.
A tamo stići, bila je nemoguća misija. Kongresni aranžman je bio tri puta skuplji od običnog turističkog, pa smo kolega i ja okupili grupu od pet liječnika i uplatili aranžman "Kon Tiki" za Blanes. Nas dvoje smo imali primljene radove, a njegova žena, moj pobratim i njegova žena išli su kao slušatelji. No, tko je mogao znati da će se pred sam polazak uvesti Schengenske vize i da će Španjolci jednostavno odbiti da daju turističku vizu? Nama liječnicima odobravaju vize da odemo na kongres, ali mi za nove letove i smještaj jednostavno nemamo novca. Tako smo se sa španjolskim veleposlanstvom uvjeravali nekoliko dana. Tri dana pred polazak moja astrologica mi kaže: "Pakirajte se, Vi ste u tom avionu!" A avionu nije dozvoljen let! Dan pred polazak na odjelu zvoni telefon, traže iz veleposlanstva kolegu i mene, saopštavaju da će dati vize za pet liječnika i ukupno 54 putnika, da bi avion letio. Ne za 120, koliko je trebalo biti u skupini! I mi odlazimo u "Kon Tiki" i javljamo im novost, da ipak leti pola grupe! Brzo pakiranje i mi smo ujutro na letu za Gironu!
U Blanesu smo uzeli rent a car, kolega i njegova žena su vozili i tako smo svakog dana putovali do Barcelone i natrag. Kongres je bio vrlo kvalitetan, radovi su nam odlično primljeni, a nakon svega smo obišli Gaudijev grad i još Dalijev Figueras. Nezaboravno!