Marketing
Ljudi su samo ljudi
Ljudi su takvi kakvi jesu,ne možeš i mijenjati,niti je potrebno.Zadnja stvar na svijetu koju trebaš učiniti je druge pretpostavljati sebi ili sebe pretpostaviljati drugima.Svrha je u prihvačanju.Teško je prihvatiti ako ne razumiješ,a teško ćeš razumjeti ako nisi sam iskusio.Nemaju svi strpljenja za disciplinu razumjevanja.
Okej znam zvučim ko priručnik o samopomoči,ali kroz moje oči sve ima ovakav smisao.Ja sam neke stvari učila na svojim greškama po nekoliko puta,neke stvari sam učila na tuđim propustima,a neke još uvijek učim,za neke sam još uvijek tvrdoglava.
Da,ljude je teško promjeniti.Zapravo ljudi se ne mijenjaju,oni samo odrastaju,sazrijevaju,drugačije pristupaju u skladu s situacijom u kojoj su se zatekli.Ja ću vam reći da se ja nisam promjenila,za tuđa mišljenja sam marila kao i svaki čovjek,a onda su me ljudi ostavili da umrem,ljudi od kojih nisam očekivala tu izdaju.Neki drugi su me pak spasili i tada sam shvatila da postoje dvije vrste ljudi dobri i zli.Kasnije su mi krenuli govoriti kako da se ponašam,što da odjevam,jer to imaju svi i to je in,nisam mogla,popularan trend tračanja kratko sam prihvatila kao hobi,ali prvi put kad mi se obio o glavu,shvatila sam da to nije za mene.I da zapravo tuđa mišljena su nebitna,ja sam do tada već dobro znala kroz što sve sam prošla i da oni jednostavno ne razumiju jer nisu.Tada sam si rekla,oni su djeca,ti si prošla takvo iskustvo koje oni neće ni u dva života i dobro da je takvo.Prevelik je teret oduzeti djetetu djetinjstvo,onako kako je tebi oduzeto.
Kasnije sam upala u jedan krug ljudi gdje se jako držalo do vjere.Tu sam spoznala koliko daleko seže ljudsko licemjerje.Shvatila sam da mogu biti sve pa čak i iskrena na vlastitu štetu,ali hipokrit nikako.Svi ti ljudi kojima su usta dnevno bila puna Boga,bili su toliko prepuni gorčine i nerazumjevanja da je meni bilo nepojmljivo.Kako netko ko prodaje tako poniznu i kreposnu filozofiju može biti na djelima tako kontradiktoran svojim riječima?!Nisam se tome mogla prilagodit,da bilo mi je 10 puta teže zbog mog pristupa,ali ostala sam dosljedna sebi.Nije to bez razloga,učinilo me još jačom i otpornijom na ljudska mišljenja,još strpljivijom kod slušanja istih.I naučilo me da vjera nije otići jednom tjedno u crkvu i slušati drugog kako ti govori o jedinom pravom putu.Vjera je puno kompleksnija od samo toga.Vjeru živite.Po meni je samo nekoliko činjenica iz Biblije uistinu bitno da se uvjerim da sam u pravu.
Dvije zapovijedi ljubavi.
Ne čini drugome što ne želiš sebi.
Ako naudiš jednom od mojih najmanjih,kao da si naudio meni.Svi smo mi Božja djeca
10 zapovijedi.
Grijesi su ovdje manje bitni....Tko živi taj i griješi.Grešni smo se rodili,takvi ćemo i umrijeti.Ako se uistinu kajete,Bog će vam oprostiti.Nije svrha u Božjem oprostu.Pitanje je možete li vi sami sebi oprostiti,ako možete onda ste postigli cilj.Ne trebaju vam drugi da bi dobili potvrdu oprosta,samo vi ste ključ svega.Moj odnos s Bogom je bio uvijek korektan.Ja sam uvijek znala što želim i čega ću se odreći u svrhu toga.
Danas sam po društvenim normama teški heretik.Ozbiljno kad čujem što sve pričaju znam da mi nije mjesto u crkvi,ali danas crkva nije Bog.Već odavno nije.Danas je to sve hrpa ispraznih riječi.Religija bi trebala biti stil života,ne filozofija.Ne ližem oltare,jer neman želudac za to,ali zato u skladu s Božjim naukom pomažem kome god mogu pomoći,ne radim ljudima loše stvari,jer ne volim kad se prema meni odnose loše.Trudim se voljeti ne kontrolirano i ne mrziti uopće.Trudim se naći pozitivnost u svakoj lošoj situaciji,veselim se sitnicama.Danas sam tu gdje jesam,takva kakva jesam.Zlato i mramor,skup život i prazne riječi s piedestla suvišne su za vjeru.
Danas sam 5 godina iza svega toga.5 godina unaprijed u svemu.5 godina starija,5 godina ozbiljnija,5 godina sigurnija.Danas sam u onome što oduvijek volim,nedavno sam dobila u recenziji na apratman koji sam projektirala dobila pohvalu kako je divan,sad znam da nisam promašila profesiju.I da psihologija može čekati neki bolji trenutak. Bolje da sam se prvo pozabavila sobom,a onda kad ja budem dovoljno sposobna da se opet pozabavim drugima,napravit ću taj iskorak.
Ima dana kad mi je dosta,kad mislim da sam gotova sa svim ima dana kad sumnjam u sebe i svijet oko sebe.Navikla sam da me sustav iznevjeri,da me kozmos poljulja,ali znam koliko sam dobra u tome što radim.Prilika će doći kad bude najpotrebnija,kad bude vrijeme da dođe.Sa sobom će donijeti neke druge osobitosti.Samo treba biti strpljiv.Jedna od mojih rijetkih privilegija je što mi je strpljenje jača strana.
Jedini pravi put je onaj koji sami svjesno izaberemo.Ako znamo cilj,stići ćemo do njega prije ili kasnije,unatoć svim preprekama.Naš,najispravniji za nas.
Post je objavljen 19.08.2015. u 08:58 sati.