Nedavno sam gledala strasno dosadan film u kojem me dojmio prikaz Japanca kao covjeka izdvojenog od ostatka svijeta i premjestenog u neki zasebni, vjestacki, kreiran na internet mrezi, a da pritom tako neprirodno uvrnut u unutrasnje bice, na filmskoj traci nije izgubio ni trun sarma.
Japanci za takve osobnosti imaju i posebno skovan izraz -hikikomori. Stanovi hikikomorija su pretvoreni u neku vrstu atomskog sklonista, iz kojih pomaljaju nos tek toliko da na vratima preuzmu pizzu narucenu online, kao da se od zivota moze pobjeci ili se iz njega iskljuciti tako sto se prespava iza spustenih roletni i zakljucanih vrata.
Doduse, razumijevanje funkcionisanja svijeta i dogadjaja nikako ne podrazumijeva nuzno bivanje u njihovom sredistu.
Zamisljam vec, ja hikikomori, kao macka koja se skriva u plakaru iz svojih macijih razloga, u masi Tokija ponistena do neprepoznatljivosti, igram tetris i pisem blog, a sutra cu raditi to isto. Prekrasno! U hikikomorskim uvjetima bih izdrzala vjerovatno mnogo duze od ostalih, jer sam sve su prilike - rodjeni hikikomori.
Tako nekako. Da zivotna ironija bude veca, ovdje gdje zivim hikikomorejstvo ne dolazi u obzir, a uz to, radim kao novinarka.
Pa ipak, uprkos svim informacijama koje sam sakupila tokom svojih 25 godina, nisam uspjela povezati A i B, tako da su upotpunosti ostale neiskoristene, a moj zivot dosadan. Zapravo, tek sam danas osvijestila svoj zivot kao dosadan, u kojem mi jedna polovina mozga gubi svaku nadu da ce se ista promijeniti, a druga tone u more uobrazlija. Moje radne kolege o tome nista ne znaju, vjerovatno ne mogu ni pretpostaviti da takav neko uopste postoji.
Odlucila sam da malo promijenim tu situaciju da ne bih dosla u situaciju da moram dokazivati da postojim, pa sam nasla knjige samopomoci, o preobrazavanju hikikomorija u pustolove i odlucila sam da cu dati sve od sebe da postanem pustolov sa pustolovnim pricama.
Uz mene su jedan visoki Tomo, kolege iz redakcije kojima je bolje da nista ne spominjem jer bi sve prenijeli drugim novinarima da pisu o tome u slucaju da se nisu snasli i sami pronasli neku bolju vijest, te moj macor kojeg od od milja zovem Krompir.
Post je objavljen 19.08.2015. u 00:30 sati.