Jeste li ikada osjetili kozmičku privlačnost prema nekom?Nekakav osjećaj da ste povezani s nekim na puno većoj razini od ove.
Ja jesam,dvaput.Ne znam kako bih opisala to stanje,to je više stanje uma nego korpusa.Dakle,imate neku svoju viziju savršenstva u glavi u posvjesti.Nekakvu ideju u koju uvijek bježite svakog dana kad vam jednostavno bude previše stvarnosti,neko vaše utočište za koje samo vi znate.Skriveno u nekom djeliću mozga.
Prvo takvo utočište stvorila sam si prije neke dvije,tri godine,bilo je to za mene jako teško razdoblje.Preklani je to konačno sve eskaliralo i poprimilo upitne razmjere,na sreću izvukla sam se kao i iz svega do sada.Prije nekih godinu dana kada san konačno okrenula novu stranicu u svom životu i konačno nakon pet punih godina donijela odluku koja je u skladu s mojim željama.Prvi put nakon dugo vremena sam poslušala svoje srce i to mi je u život dovelo jednu posebnu osobu.
Zbog nje sam ponovo vjerovala u snagu sudbine.Ona je bila netko meni vrlo poseban nekakva srodna duša s drugog kraja svijeta.Taj odnos je trajao nekih pola godine.Bio je prepun obmana,ali pomoga mi je da shvatim mnoge stvari.Ona me izvukla iz moje sobe,odvukla me od laptopa i naučila da još uvijek postoji svijet izvan moja četiri zida.Upoznale smo se na predavanjima,imala samo takav multiply deja vu i ona također.Ima tu dosta lijepih trenutaka ne žalim za tim odnosom,čak se i ne ljutim što se više ne javlja tamo gdje je sada,ne ljutim se što joj čuvam pola stvari,a ona ni poszdrava ni razglednice,to je njena odluka.Znala je da mi može lagati u lice da ja neću reći riječ,znala je da je napuštanje bez objašnjenja moja najveća fobija,znala je da ću predvidit svaki ishod.Znala je da me ovo neće iznenaditi.I dalje je posebna i dalje je važna,ali više nije prva na listi prioriteta.Da je mogla biti zahvalnija jer sam i ja nju na neki način spasila,da mogla je povremeno poslati kako si?Ja sam dobro?
Ja nisam osoba koja se trudi više oko odnosa koji to ne zaslužuju,ja nisam više ono dijete koje plaće kad mu neko uputi ružnu riječ.Ja sam danas odrasla osoba svakim danom sve čvršća,sve otpornija na udarce okoline.Ona je imala prijatelje tamo odakle je došla,pričala mi je mnogo o njima i u toj priči ja sam se pronašla u jednoj osobi.On je bio visok,plav,zgodan,arhitekt,strastveni umjetnik i sve ono ostalo što je u mojoj glavi tvorilo viziju savršenog muškarca...Ona nije znala kakva je slika u mojoj glavi,ona je samo pričala o svom prijatelju,a meni je s vremenom bilo sve jasnije da sam sama radila muškarca po mjeri ne bi ispao tako vjerodostojan ideji u mojoj glavi.S vremenom su oni imali problem,nisu bili u kontaktu i svađali su se,a ja sam počela sanjati priče koje mi je pričala.Po danu sam slušala nju,po noći prolazila scene s njima.Mislim to je bila grupa od njih troje jedan mladi bračni par i arhitekt i ona...Postalo je jako čudno u jednom trenutku više nisam znala razliku između svakodnevnice i sna...Između realnosti i podsvjesti,konstantno mi je u glavi negdje stajala misao na njih.Ona se samo spominjala u snovima,ali bila je prisutna u javi,oni su bili prisutni u snovima,ali odsutni u javi.Bio je to svojevrstan zatvoren krug u kojem se više nisam mogla snaći.Onda je ona otišla,morala se vratiti tamo odakle je došla,kad su se svi skupa ponovo sreli sve se raspalo.Sve te godine otišle su u nepovrat,plakala sam.A zaista rijetko plačem,ne diraju me tužne situacije,nisam saldunjava,ali tu noć kada mi je javila da je sve gotovo plakala sam.Osjećala sam se kao da me vlastiti um izigrao,kao da se moja vlastita misao okrenula protiv mene,iskoristila me i odbacila.Ona tvrdi da je sve to vezano za njega,da je on sanjao mene isto,da ju je preko mene pokušao dozvati da se vrati.Trebalo mi je nekoliko dana da prebolim to,da provarim sve te nemile događaje i uspjela sam.Danas mi je čak i smješno,ali i dalje jednako fascinantno.
Drugi put kad sam osjetila nešto slično bilo je kad samo pročitala nekoliko tekstova jedne kolumne.Toliko poveznica s autorom jednostavno mi ne djeluje kao slučajnost.Znam da se mnogi čitatelji pronalaze u njegovim riječima,da se mnogi pronalaze u svjetonadzoru i pogledu na život,ali ja se ne osjećam kao još jedna obožavateljica,ja razumijem što piše i što želi reći,između redova osjećam kao da sve to ima neku veću svrhu.Teško je to objasniti,mnogi to neće ni shvatiti,ali toliko zajedničkih interesa,toliko zajedničkih pravaca u koje gledamo,toliko zajedničkih smjerova kojima se trudimo koračati,za mene to ne može biti puka slučajnost.Toliko besanih noći mojih,njegovih,bez da znamo jedno za drugo,a opet tako prokleto povezani mislima o istom.Kako da na to gledam kao na niz koincidencija?Nije to kao da čitate Mešu Selimovića,Balaševića,Tolstoja ili nekog drugog autora pa kažete našla sam se u ovim riječima.Ovo budi skroz drugu dimenziju osjećaja.Ovo vas tjera na podvsjesno razmišljanje cijeli dan.Negdje u nekom djeliću mozga stoji misao na njega i ako si dopustite razmišljati možete točno predviditi dijalog,situaciju,sve,kao da stoji pred vama.
Čak znam da ako želim,mogla bi privući njegovu pažnju u trenutku sa samo nekoliko činjenica ne zato jer sam jebeni egocentrik i mislim da sam posebna nego znam da postoje stvari u mom životu koje bi privukle njegovu pažnju,ali to mi djeluje tako nepošteno jer on o meni ne zna ništa...Indiferentno se držim pred svijetom,jer znam da ne bi razumjeli,a oni koji razumiju tihi su.Sama sebi ponekad zvučim suludo,a onda ipak s druge strane vjerujem u snagu sudbine,toliko puta sam se uvjerila u nju da sam gotovo sigurna da ćemo se prije ili poslije sresti i imati priliku porazgovarati i podijeliti sve te misli.
Jeste li znali da vam isti ljudi po nekoliko puta prođu kroz život,a da ih ne prepoznate uvijek kao ljude koji će postati dijelom vašeg života.Nemalo puta desilo mi se da ljude koje poznajem neko vrijeme zapravo poznajem od prije preko nekih drugih ljudi iz nekih drugih vremena.
Svaki čovjek je mala os u svom svemiru i ima svoje satelite vjerne pratitelje i zvijezde lutalice.Magija postoji onda kad vjerujemo u nju.Sve ima svoje razloge iako naizgled nevidljive,neki nam postanu suvisli godinama nakon,a za nekima još tragamo.Prije ili kasnije sve kockice sjednu na svoje mjesto i kompletna slika se posloži.
Još malo i opet palim glazbu i vama ostavljam jednu pjesmu s razlogom.
Sanjati
Post je objavljen 18.08.2015. u 09:54 sati.