Marketing
Nothing makes you wet as rain do!!!
Danas pada kiša.Jedva sam je dočekala,nakon ovog afričkog ljeta.Ionako više volim zimu,lakše podnosim hladnoće,više ljubavi osjećam u kiši i vidim u bjelini snijega iako kod mene snijega baš i nema.Playlista na repeat,dekica i neki oblik vode koji pada s neba i ja sam najzadovoljnije biće u svemiru.Za sreću su zaista potrebne sitnice.Prehlada me sašila i sada bi cijeli ovaj lijepi trenutak dala za šalicu toplog čaja u nečijem zagrljaju s pogledom na kišom oprane fasade secesijskih zgrada.Ali istina je gotovo uvijek drugačija.Umjesto kupanja secesije gledam krovove kamenih kuća.Split je uistinu najljepši nakon kiše,nebo nad njim je bistrije.Lakše je zamjetiti svu njegovu ljepotu.Kao što u oćima nakon suza bolje vidimo dušu osobe.Sigurna sam da ću izaći kasnije da upijem malo te melankolije unatoć prehladi i riziku da se ista odulji do beskonaćno.Za neke stvari se isplati riskirati.Nisam od onih ljudi koji stvari vole proživljavati sami.Ne volim putovati sama,ne volim izlaziti sama,i tako ne putujem i ne izlazim prečesto jer ja sam ta koja je uvijek spremna na prilagodbu.Istina je da zapravo i ne volim izlaziti jer danas izlaze samo djeca i starci osjećam se kao u središtu pedofilskog pakla.Tu i tamo pokoji zalutao mladić ili cura...Gledam te djevojćice kako se bacaju po mladim dečkima iako poprilično starijima od njih,gledam te iste dečke kako ignoriraju svoje vršnjakinje i stare ljude koji im svima skupa mogu biti roditelji kako se hvataju mladih cura.I boli me to gledati jer stavim se u poziciju svakog od njih.Staraca kao roditelja,djevojki koje od svojih vršnjaka doživljaju ravnodušnost i nikakvu zaštitu,mladih curica koje se ne znaju oduprijeti muškom zagrljaju makar je duplo stariji od njih.I opća atmosfera koja vlada vani mi je odbojna,izađem jednom kad osjetim potrebu da se isplešem i mirna sam za dugi period.Ne znam mene takve stvari bole i uvijek me ćudi kako drugi gledaju na to ravnodušno.U najmanju ruku je ljigavo.Ja sam prva kad su izlasci u pitanju,uvijek ću rado prihvatit takav poziv,uvijek ću povest nekoga tko nema dopuštenje ali ipak kodeks ponašanja treba postojati.Jednog dana kad moje dijete dođe u te godine da krene izlazit prva ću ga odvest i prva pokupit.Neda mi se i pusti me za spavam nije mi dovoljna izlika da se kockam s njegovim životom.Ne izlazim često,ali kad izađem stojim do jutra,do razlaza.Kave su moj ritual povremeno.Istina je da ne znam piti pića sporo,pa tako ni kavu,ali sjediti u kafiću mogu satima...Kava ode za pola sata,šalica stoji prazna bar još sat i po.Ali ja slušam,odogovaram,razgovaram i mogu tako cijeli dan.Gušt mi je ispijati kavu u društvu,sama je pit baš i ne volim.Nije to svrha samog čina.Volim putovati i provati nove stvari,ali ipak nije mi isto otići negdje sama u kino,kazalište,na koncert,vani sama.Odem da se zabavim i družim s ljudima.Za samoću imam svoje rituale.Playliste,tišinu,pisanje,crtanje,projektiranje,istraživanje,obrazovanje,umjetnost u svakom obliku,misli i promišljanja.I draže su mi noći provedene uz isto nego svi izlasci svijeta.Posjet muzeju navodi me da razmišljam i komentiram,rađe to dijelim s nekim kome je to zanimljivo.Iako mi nije problem razgovarati sama sa sobom i to je način razvijanja inteligencije.Sami sebi smo najveći kritičari i nitko nas ne poznaje bolje od nas samih.Pred drugima ćemo sakriti poneku sitnicu,koju ne želimo dijeliti s njim što iz razloga da ga se ne tiće ili zbog činjenice da neće shvatiti,pa da ga poštedimo mozganja,ali sami pred sobom smo goli.Sami od sebe se ne možemo skriti.
Post Nubilus Phaebus!Ništa od mog uživanja u sivilu.
Vrijeme je da se pomaknem s stolice i pronađem se u konvencijalnoj ženskoj svakodnevnici hrpi neopranog suđa i odjeće.Rekla sam si da neću takav život živjeti prije 30-te,ali kako sam ja uvijek "zlo i naopako" valjda ću nakon 30-te poludjeti i početi živjeti ko šiparica.Svi moramo proći sve životne faze,samo su kod nekih poput mene zbrčkane.Ja volim kaos i prkos,bar nešto da sam skupila od ovog podneblja.Danas se baš osjećam full of love.Muzika i dalje ide na repeat cijeli dan.Jedna od povlastica života gdje svi oko vas rade,a vi dangubite.Ali i to će se uskoro promjeniti,nadam se.U moju korist.
Post je objavljen 17.08.2015. u 10:18 sati.