Marketing
Mislim da zaslužuješ da netko za promjenu piše Tebi
Sasvim osobno.Ima toliko posebnih na ovom svijetu naizgled nevidljivih.Ti si jedan koji je igrom slučaja imao hrabrosti da istupi i usudi se sam protiv svijeta.Dobro možda su se i zvijezde malo posložile iznad tvoje pametne glavice.
Tjedno podijeliš toliko divnih misli,stavova,uvjerenja s svijetom.Toliko divnih pjesama i slika svakog dana.Sa mnom i još tisućama drugih.Svakog dana spasiš nekoliko života,svima onima koji ne vide izlaz.,daš im nadu da još malo vremena vrijedi pričekati prije konačne odluke.
Svi ti kažu kako njih spašavaš i kako ih nadahnjuješ,a nitko se nije sjetio da možda Ti trebaš nadahnuće,da možda ti trebaš spas,empatiju,razlog za razmišljanje i rečenicu da se pronađeš u njoj.Da se osjetiš kao da netko stvarno piše tebi.
Ja sam osoba koja vraća svoje dugove,korektna sam i znam koliko puta si ti mene digao sa dna,samo zbog stava ti si posebna i svijet je u tvojim rukama.Nadam se da ti nisi na dnu,da osim povremene činjenice bilo bi lijepo imati nekog i ne osjećaš baš neku negativnu emociju.
S obzirom da tako dobro poznajem besane noći prepune misli i playlista na repeat i sveopće tišine,želim pisati Tebi jer ti si poseban.Takav kakav jesi čak i uz tvoj sjeban karakter negdje duboko ispod ta 4 blizanca kuca zaista posebno srce.Neke stvari čovjek ne može izmisliti.Možeš jednom napisati laž,ali dugoročno gledano ne možeš zauvijek pričati bajku,jer svaka bajka kad se pojavi ljubav završava,a počinje neka druga priča.Ja sam se odlučila bar jedan tekst napisati Tebi,jer ti si toliko tekstova nesvijesno napisao meni.Meni i još stotinama drugih i svaku osobu od tih stotina učinio da se osjeća kao jedina na svijetu.
Malo ljudi to može,kod rijetkih to cijenim.Ti si ipak nešto sasvim drugačije.Ne brini se,ne pričamo o savršenstvu,ono je subjektivno,čak i vidim više loših nego dobrih strana u vezi tebe.
Ipak neka neobjašnjiva sila tjera me na promišljanje tvojih riječi.Tjera me da se trgam i otimam svijetu.Tjera me da sve ostalo ostavim postrani i usmjerim se sebi,nakon mnogo vremena.Gura me u podsvijest gdje žive moji snovi,moje nade.Šalje me u taj moj mali svijet iluzije koji je dugo bio zatvoren.Za svih,pa čak i za mene.
Povremeno navučem još jednu dušu na tvoje riječi,da se uhvati i pronađe,da nađe nadu,da nađe slamku spasa.Ljudskoj duši je to potrebno,makar prividno.Meni je to potrebno makar jest prividno.Toliko vlastitih misli ne pročitam ni u svojim tekstovima,koliko ih pronađem u tvojim.Ljudi koji me znaju prepoznaju me u tim istim riječima,koje su proizvod tvoga uma.
Vjerujem u snagu sudbine,nije to slučajno.Možda nije namjenjeno ovom životu niti ovom trenutku,ali svoju priliku će dobiti kad tad.Ti nikad nećeš znati tko zbog tebe diše.Obično kad kažem nikad,nikad me sustigne,ali riskirat ću.
Jednom sam ti rekla,HVALA TI ŠTO SAMNOM NEGDJE DIŠEŠ ISPOD ISTOG NEBA.Stvarno sam tako mislila,ostatak pjesme znaš,potpisat ću svaku riječ toga teksta,jer meni zaista dovoljno je.Dovoljno je jer znam da nije samo za sada,samo za ovaj trenutak kad pišem ili kad pročitam misao u kojoj ću se pronaći,nije samo za ovaj svijet,nije za privid.Mnogo je više od toga,mnogo više od same misli,toliko beskonačno i bezvremensko,da imam potrebu pisati o tome samo u znak zahvale.Bez želja,bez nadanja,bez očekivanja u išta više od natipkanih riječi.
Zaista hvala ti što si moje nadahnuće.Hvala ti što me svakim danom sve više guraš naprijed nesvjestan svoje uloge u mom svemiru.Nesvjestan svog značenja za moju egzistenciju,nesvjestan svoje svrhe u mojim odlukama,mojim snovima,mojim borbama.
Dugo sam se mislila ima li smisla uopće objaviti ovaj tekst,ima li smisla uopće pokazati pred svijetom ovo poimanje tebe,poimanje mene,poimanje nas.Ima li smisla pokazati ikom.Ima li svrhe da sve ovo dođe do tvojih očiju.I znaš što?Shvatila sam da uzet ću taj rizik,na sebe.Makar sve ovo vidio godinama kasnije,želim da znaš koliko si važan sa svim etiketama koje nosiš sa sobom.Želim da znaš da postoje ljudi koji vjeruju da si zaslužio sreću i da će ti je sudbina donijeti.Jednog dana.U najboljem mogućem obliku,puno boljem,puno ljepšem nego ga ti zamišljaš u svojoj glavi.Želim da znaš da negdje postoji netko tko će pisati tebi.Onako kako ti svakog tjedna pišeš stotinama,tisućama.Netko tko je unio svu pozitivnu emociju u tekst,jer ti si ga nadahnuo i ti si u nečijim očima vrijedan toga.Zaista mislim da vrijediš svake riječi,da zaslužuješ da pišem Tebi.Samo Tebi.Negdje u onom raju kojeg tako žarko želiš posjetiti.Negdje pod kristalnim nebom,tog malog svijeta.Negdje gdje još nisi bio,a znaš da želiš otići.
Post je objavljen 17.08.2015. u 09:54 sati.