Odmara život na starom tronošcu
prebaci uvojak sijede kose preko ramena
zagrlio njedra
gleda sliku starog oca i stare majke
za primjer drugima.
Ne skriva srebrne godine
čarolija je prestala disati onoga dana
kad je čovjek prestao vladati sobom
ljut na nebo i sunce što ga grije
jer ništa se promijenilo nije
osim suhog zrna ispod rebara.
Pita se
hoće li mu netko objasniti
što se dogodilo, a što nije
za primjer drugima.
Umoran
nakon večernjeg sijela na tronošcu
dotakne postelju
shvati
postao je sluga samom sebi
zabacivši sijedu kosu iza ramena
za primjer drugima.