Kad se dogodi da pametan telefon ispadne pametniji od mene koja sam
na par kratkih, ali slatkih dana, između ostalog, zaboravila papir i olovku
pa se uz jutarnju kavu oslonila na pisanje emocija u mobitel.
Kava s mlijekom na terasi kamene dalmatinske kućice u hladu starog trsa i
njegovih bijelih plodova,
misli nadglasane jačinom obližnjeg zrikavca i blejanjem dvije odabrane ovce koje nisu otišle na ispašu
to jutro.
Predivan smještaj u dalmatinskom krasu, tristotinjak metara udaljen od mjesne plaže.
Nedaleko kućice, tor prepun ovaca, iza nje šuma i pogled na divan Velebit.
Na putu do mora, kokoške koje su odskakutale iz dvorišta na put, pokoja žabica u prolazu i miris sela.
Naše duše drugu godinu zaredom uživaju u ovom ruralnom smještaju dvosobne kućice, antiknog namještaja i svim uvjetima za ljetovanje, ali i trajan smještaj.
Kad ti duša uživa u jednostavnosti, prirodi i veselim, pozitivnim ljudima i okruženju, pogled po kućici punoj obiteljskih fotografija i sluh u zvukovima prirode.
More koje imam i u gradu u kojem živim i svakodnevno kupanje koja su naša normalna pojava u istom,
nisu presudni za odlazak na ljetovanje. Ove godine, zaista prekratko, ali s obzirom na okolnosti, zahvaljujem jer sam to ipak doživjela.
I noćno kupanje, nakon skoro dvadeset godina, ideja naših pubertetlija.
Šetnja i vožnja bicikla po prirodi, ugodni razgovori sa veselim Dalmatincima i posjet Zadru.
Grad koji zaslužuje divljenje kao odličan promotor našeg turizma.
Dakle, napisanu pričicu zagubih u pametnom telefonu, ali nek je on pametniji, ja imam emocije koje se ne gube.
Par fotkica, umjesto priče iz krasa, okolica Zadra.
Termin za iduće ljeto - rezerviran.