Marketing
Panika
Nisam nigdje bila ako to nisam fotografski zabilježila. Sjećanja tako ostaju trajna. Od fotografija napravim putopise i uz njih spremim podatke i slike o mjestima koja su mi se dopala. A što biva ako ne mogu slikati neko mjesto?
Naša grupa je pred Plavom džamijom u Istanbulu. Ući ćemo i slikat ćemo stotinu fotki. Najbolji je moj fotoaparat, pa se svi nadaju mojim fotkama kad se put završi. Izvlačim fotić, pravim prvu sliku, i zoom ostaje izvučen, slika neurađena, baterija se potrošila! Aparat se ne može zatvoriti, slikanja nema više. A baterija je trbušasta, neobična, i kod kuće teško nalazim takvu. Panika. Očaj. Grupa se okuplja oko mene, kako ući ako ne mogu slikati? Pitam vodiča gdje je najbliža fotografska radnja. Daleko. Plače mi se od nemoći.
Utom mi pogled pada desetak metara naprijed. Jedan Turčin je postavio majušnu tezgu blizu ulaza u džamiju, na njoj sve vrste filmova i baterija! Zapanjena, prilazim i razgledam. Ima i moja baterija! Cijena ista kao kod kuće, a platila bih i deset puta veću! Cijela skupina skače od radosti, bit će slika! Namještam bateriju i krećem u novu foto avanturu, beskrajno zahvalna neočekivanom anđelu što se namjestio baš tu i baš tada!
Ništa nije slučajno.
(slikala Lastavica)
Post je objavljen 13.08.2015. u 06:27 sati.