Pregled posta

MOJE RECENZIJE U KNJIGAMA DRUGIH AUTORA...

>


OSVRT NA KNJIGU
“RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE”
DR. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php



Mnogo naših ljudi je emigriralo, kako u proteklim stoljećima, tako i početkom 1990.-tih godina 20. stoljeća, zbog početka agresije na Republiku Hrvatsku.

Među njima je i autor ove knjige, poštovani dr Zlatan Gavrilović Kovač, koji je rođen 1959. godine, živio je do početka 1990.-tih godina u Hrvatskoj, da bi silom prilika morao pobjeći u bijeli svijet, zajedno sa svojom obitelji.
Neki, koji su emigrirali, vratili su se, ali dr Zlatan Gavrilović Kovač je ostao u Australiji, tom dalekom kontinentu, toliko dalekom od njegovog Zagreba, gdje se školovao i gdje je radio.

U cijeloj knjizi osjeti se latentna čežnja za domovinom, osjeti se tuga i žalost turobnog emigrantskog života, iako autor knjige ima australsko državljanstvo, otuđenost od Domovine zasjekla mu se duboko u srce, tako da su te proklete daljine ostavile trag u duši autora knjige, koji se proteže kroz njegov cijeli opus, kojeg sam imala prilike čitati.

Iako autor u ovoj knjizi navodi mnoge događaje iz svog života u Australiji, osjeti se bolna ironija života građana drugog reda, kako autor i sam osjeća i piše u ovoj knjizi.

Ostala sam šokirana metodama, koje su nad njim provodili u tadašnjoj Jugoslaviji, prije Domovinskog rata, a koje metode su se nastavile i u dalekom svijetu.

Bio je bjesomučno progonjen kao disident, krivo optuživan kao „špijun“ te ovog te onog režima, tako da više ni sam nije znao za što je kriv, a za što nije kriv pa, vjerujem, da je tim cinizmom i pokrio kao velom ovu knjigu, koja se nevino naziva „Razglednica iz Australije“.

Čitajući naslov, „Razglednica iz Australije“, očekivala sam lijepe priče o putovanju prema toj dalekoj zemlji-kontinentu, očekivala sam opise divnih pejzaža, opis crvene plaže, zelene plaže, nepregledne pustinje te crvene zemlje, različitih godišnjih doba, nego su tu u Hrvatskoj – a pročitala sam jedan crnohumorni roman o životu usamljenog čovjeka, intelektualca, visokoobrazovane osobe briljantnog uma, koja je imala nesreću naletjeti na krive ljude, koji su mu upropastili i zdravlje i život.

I ne samo da su njemu upropastili život, to su nastavili vršiti i nad njegovim sinom, što me dodatno neugodno šokiralo.

Iz cijele knjige, nigdje nisam mogla svrstati autora kao nekog nacionalista, zlostavljača, špijuna – već se iščitava jedna nesretna sudbina delikatnog, a briljantnog uma, koji je zatvoren u jednu nepostojeću fatamorganu iz koje ne nalazi ni danas izlaz.

Možda, kako kaže on, moramo sanjati, da bismo izdržali do Sudnjeg dana, kako naš dobri Bog hoće.

Ali, pitam se, je li to Bog baš htio?

Je li sudbina autora ove knjige baš morala biti takva?

Jesu li stvarno jake te tajne službe, agenti iz više zemalja su fantastično ujedinjeni, tako da mi se čini da čitam i SF roman, ali i duboko stvaran roman?

Želim reći, da sam kroz cijelo vrijeme čitanja ove knjige ostajala zapanjena, sa koliko lakoće autor priča o teškim momentima svog života, ali i sa koliko ležernosti opisuje svoje susrete i razgovore sa Jacobom, Armanom i ostalim likovima, koje ovdje spominje.

Najbolje od svega mi je ona kuća, koja se selila sa jednog zemljišta na drugo i kojoj nisam doznala sudbinu pa imam dojam, da je ta kuća iz Moota sinonim života našeg autora te da nikad nećemo saznati njegovu sudbinu, kao što nismo ni njemu.

Hoće li se autor knjige ikad vratiti u Hrvatsku ili će zauvijek ostati na tom dalekom kontinentu, to ne znam, ali znam samo jedno: bila mi je radost i čast napisati ovaj osvrt na ovu jako interesantnu, ali jako jako tužnu ispovijest i priču autora knjige.

Sa poštovanjem, dragi čitatelji, znam da ćete i sami ostati zapanjeni ovim što ćete pročitati, baš kao što sam to i ja ostala.

Jadranka Varga,
pjesnikinja iz Zagreba



ova recenzija je objavljena u mojoj 8. poetsko-proznoj zbirci "MOJ TAJNI SVIJET"





Post je objavljen 13.08.2015. u 18:32 sati.