Marketing
TOPOGRAFSKO-KIRURŠKE REGIJE LICA
Regije lica
Lice je prednji dio glave koji se proteže od ruba kose do donjeg ruba donje čeljusti.
Najizrazitiji dio lica su oči i nos. Boja, položaj i oblik očiju , kao i oblik i veličina nosa, pokazuju velike individualne , spolne, dobne, i rasne razlike.
Forma i veličina usana također je vrlo varijabilna. Gornju usnu dijeli od nosa i obraza nazo labijalna brazda.
Na granici čela i obraza nalaze se orbitalne šupljine sa svojim sadržajem. Sadržaj i orbite zatvara uz fibrozni i mišićni sloj još i sloj tanke kože bez masti, koji pokriva gornju i donju vjeđu. Gornja i donja vjeđa omeđuju vjeđnu pukotinu, a sastaju se u medijalnom , odnosno lateralnom očnom kutu.
U kožu lica utkani su jednim svojim krajem mimični mišići, koji svojom kontrakcijom i tonusom daju licu određeni izražaj.
Koliko je važan tonus i mimika lica, vidi se tek onda kad je n. facialis paretičan ili paralitičan tako da je koža lica bez tonusa i bez ijedne brazde, koje normalno nalazimo i na mirnom licu, a pogotovo pri izražavanju raznih duševnih i tjelesnih stanja.
Predio lica ispred uha oblikuje individualno različito velika žlijezda slinovnica, glandula parotis, kroz koju prolaze grane n. facijalisa da bi pristupile na mimične mišiće.
Ispred parotide, a ispred uha prolazi i ogranak treće grane n. trigeminusa.
Vrlo važna je lična vena, v.facialis, koja anastomozira s jedne strane s dubokim ptergoidnim venskim spletom, a s druge strane s venama očne šupljine i preko njih s kavernoznim sinusom na bazi lubanje.
Kada se skinu slojevi vjeđa prikaže se sadržaj orbite, a glavni dio sadržaja čine očna jabučica i n. opticus. N. opticus pokazuje u svom toku dva horizontalna i jedan vertikalni zavoj.
Za očnu jabučicu vežu se četiri ravna, dva kosa očna mišića i m. levator palpebrae superior.
Regio anterior faciei je područje prednjeg dijela lica koje obuhvaća predio ispod donjeg orbitalnog ruba, vanjski nos, gornju usnu i bradu. U toj se regiji na obrazu ispod relativno debele kože nalaze mimični mišići među kojima je kružni mišić usana, m. orbicularis oris. Od manjih mišića u području usta nalaze se m.zygomaticu smajor i.minor, m. levator labii superioris kao i m. levator labii superioris alaeque nasi, zatim m. risorius, m.depressor anguli oris, m. depressor labiinfemični mišić koji čini podlogu obraza jest m. buccinator. Do mimičnih mišića dopiru terminalni ogranci ličnog živca , djelomično površno, a djelomično ispod mimičnih mišića prolaze vena i erterija facijalis sa svojim ograncima.
Važno je naglasiti da je sve povezano živcima koji inerviraju kožu donje vjeđe, vanjske strane nosa i gornju usnu. A ako uzmem u obzir da u tu regiju spada i vanjski nos, a ako ispod kože vanjskog nosa imamo mimične mišiće, m. nasalis, i to pars transversa i pars alaris i m. depressor septi.
Onda ne mogu, a ne razmišljati koliko rehabilitacija odnosno restauracija svega navedenog igra ulogu i od vrlo velike važnosti je u prevenciji neuroloških poteškoća, a posebno kod djece do godinu dana starosti, ili do tri godine kada se prema procjenama, a na osnovu ponašanja postavljaju različite dijagnoze, a kao sada najčešća dijagnoza Autizma.
Jer ako samo ovaj na izgled djelić nije povezan u simbolično prikazan rad jednog sata, nije i ne može biti moguće da dijete ima taj čuveni naziv“pogled“, ne može „baratati“ svojim jezikom, ne može brbljati, slušati i čuti, kasnije, kasnije ako sve nije povezano nema kontakta gornje i donje usne, nema ničega osim snažnog plača koji je zapravo komunikacija kojom svom svojom inteligencijom ne može naprijed.
Slijedom prijelaza po anatomiji, dakle samo razmišljajući pada mi na pamet da bi sve trebalo baš kao kirurški nešto povezati, pospajati…
Također ključnu ulogu u svemu ima čeljust, pa je važno znati da se u području čeljusti površno ispod kože, iznad mimičnih mišića r. marginalis mandibulae od n. facijalisa, a djelomično ispod i iznad mišića ogranci a. facijalis.
Ispod mimičnih mišića u području mentalnog otvora izlaze ogranci mentalnog živca i a. mentalis.
Jer i ovo je sitan detalj, ali uslijed tog ne povezanog sitnog detalja mnogi izgube pravo na daljnji razvoj, pravo na pravilan način rehabilitacije. Tj. pravo da netko, pretpostavljam iz preobilnog znanja, jednostavno izostavi ovu nit kao poveznicu u smislu postavljene dijagnoze.
Regio faciei lateralis superficialis
Ova regija je meni vrlo važna jer je opet regija u kojoj su terminalni ogranci n. facijalisa.
Koža je tanka, te dolazi na fasciju parotide. Fascija ima površni i duboki list i spaja se s fascijama okolnih mišića. Duboki list fascije oblaže retromandibularnu udubinui dijeli parotidu od v. jugularis, n.vagusa, akcesorijusa i hipoglosusa. Preko otvora u fasciji komunicira loža parotide s parafaringealnim prostorom. (meni vrlo važno znati i svima bi trebalo biti važno znati jer ako je farinks , n. vagus, a je, vezan za govor, gutanje…, onda svaka nit koja ovdje nije povezana čini mikronski korak do krive dijagnoze.)
Ispod površnog lista fascije nalazi se gl.parotis, a koja je individualno različito velika i redovito seže gore do zigomatičnog luka, dolje do ruba ugla donje čeljusti, dok sprijeda pokriva stražnji dio mišića masetera. Fascija parotidea relativno je čvrsto srasla uz žlijezdane režnjiće. Od orednjeg ruba glandule parotis odlazi njezin izvodni kanal koji ide oko 2 cm. Ispod zigomatičnog luka i probija m. buccinator da završi u vestibulumu usta u visini drugog gornjeg molarnog zuba na otvoru papilla parotidea (salivaria buccalis).
Ovdje nastane takav košmar kod djece koja imaju „poremećaj salivacije“, tako da se i sam roditelj pogubi u razmišljanju da li ima kraja salivaciji, te kad će salivacija zapravo prestati, te se obično vežu za puno toga što na žalost nikada ne poluči prestanak salivacije, ili se radeći samo na jednom području riješi problem salivacije, ali i nikada drugi uzročno posljedični problemi ne riješe.
Od ruba glandule parotis odlaze zrakasto ogranci n. facijalisa. Kadikad grane ličnog spleta leže vrlo površno, a kadikad između površnog i dubokog dijela žlijezde.
Uz izvodni kanal ide a.transversa faciei. Uz gornji rub žlijezde tik ispred uha , a odmah ispod kože nalaze se a. i v. temporalis superficialis i n. auriculotemporalis.
N. auriculotemporalis anastomozira u području vrata mandibule s ličnim živcem. Tako predaje sekretorne niti koje dolaze od n. glosofaringeusa glanduli parotis.
Kad netko u anatomiji upotrijebi riječ“zrakasto“, potvrdi mi koliko je opet ponavljam svako vlakno, svaka nit, živac važno provršljati prije konačne odluke.
Regiju retromandibularis koja leži u području vrata uobičajeno pribrajamo području lica.
Ono što je u ovoj regiji važno je da je retromandibularna udubina prostor sprijeda omeđen stražnjim rubom mandibule, straga mastoidnim nastavkom i prednjim rubom sternokleidomastoidnog mišića, prema gore seže do vanjskog zvukovoda, a dno joj čine m. stylohyoideus i stražnji trbuh m. digastrikusa.
I opet se tu provlači n. facijalis. Sve je povezano m. temporalis koji ispunjava temporalnu udubinu u koju strši mišićni nastavak donje čeljusti na koji se veže snažna tetiva temporalnog mišića.
(ako imamo saznanje da su vokali u donjoj čeljusti, da je slušno područje u gornjoj čeljusti, razmišljanje mora ići dalje).
Ispod fascije, a iznad temporalnog mišića granaju se ogranci vene i arterije temporalis superficijalis i aurikulotemporalnog živca.
Fossa infratemporalis je omeđena planum infratemporale velikog krila klinaste kosti, sprijeda faciesom infratemporalis gornje čeljusti, medijalno lateralna ploča pterigoidnog nastavka, a lateralno zigomatična kost, zigomatični luk i grana donje čeljusti.
Od alveolarnog mandibularnog živca odvaja se n. mylohyoideus, a na stražnju stranu lingvalnog živca pristupa chorda tympani koja nosi parasimpatičke, sekretorne niti za žlijezde dna usne šupljine i vodi okusne niti od prednjeg dijela jezika.
Važno je ne razvijeni okusni sustav razviti i staviti ga u funkciju jer ne razvijeni okusni sustav također pravi poteškoće „zrakaste prirode“, na izgled, ali velike kod ponašanja određenih neuroloških poremećaja.
Post je objavljen 13.08.2015. u 09:10 sati.