Marketing
Jedan vreli dan
Vreli dan, a mi tražimo spas u vojvođanskoj ravnici. Prelazimo Dunav.
Vrijeme je za put u Južni Banat.
Promiču polja suncokreta i kukuruza.
Pauza u Vršcu na kavi
i sladoledu (posebno za NF)
Bela crkva, čeka nas lokalni vodič Vesko. Grad je podignut na prijedlog grofa Mercy-a, koji je predložio naseljavanje Švaba iz Švabije i podizanje vinograda. Prvi doseljenici bili su: deset obitelji Švaba. Prva crkva je bila bijela brvnara, a 1717. su mještani tražili tapiju na zemljište i upisano je kao „selo kod bele crkve“, po čemu mjesto dobiva ime. Bela crkva se nalazi na 45. paraleli, koja je bogata suncem (kao i francuski Champagne). Kopanjem šljunka je nastalo devet belocrkvanskih jezera, koja su sada osnova za razvoj turizma.
Vesko nas vodi na vidikovac. Njemački doseljenici su podigli
130 stepenica kao spomen na Kristovo stradanje na Golgoti.
Na vrhu su tri križa.
Ulazimo u rimokatoličku crkvu posvećenu Sv. Ani,
sagrađenu 1722.Treća je bijela crkva na istom mjestu.
Stare ulice i fasade u stilu bečke secesije i devet jezera čine ovaj grad
jedinstvenim.
Idemo u Narodni muzej – najstariji u Vojvodini, osnovan 1887. Pored arheološke zbirke na katu, u muzeju se nalaze djela belocrkvanskih slikara, sada su tu djela hiperrealiste Ranka Vukeljića u prizemlju. Velika slika „Poslije kiše“.
Prelazimo u Povijesni arhiv. Domaćin Željko nam prikazuje slike i filmove
iz povijesti karnevala, koji je prvo bio pokladni, pa poslije 2.sv. rata od
1964. ljetni, Karneval cvijeća, posljednje subote u lipnju.
Gledamo „Karnevalski vremeplov“. Karnevali su ovdje bili osobito
maštoviti i šašavi. Karnevalske povorke su pripremane glamurozno,
s glavnim karnevalskim eksponatima na kolima.
Privatni ruski muzej obitelji Kasteljanov. U maloj prostoriji bogata sjećanja na egzodus kadetskih korpusa i škola nakon oktobarske revolucije u Rusiji. Dozvolom kralja Aleksandra i dogovorom s carem Romanovim, 2500 ruskih izbjeglica stiglo je u kasarne u Beloj Crkvi i tu su ostali do 1944, kada se pred Crvenom armijom raštrkavaju po svetu.
Zverjada, bilježnica u kojoj su sve generacije
kadeta stihovima opisivale svoje školovanje.
Prelazimo najstariju železničku prugu na Balkanu na putu za
belocrkvanska jezera.
Na otoku restoran „Goran“, vrelina,
mnogo ljudi. Ručak.
Povratak rubom Deliblatske pješčare...
(slikala Lastavica)
Post je objavljen 14.08.2015. u 06:09 sati.