" – Pogledaj opet ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Kada dođeš oprostiti se sa mnom, poklonit ću ti jednu tajnu.
Mali princ ode još jednom pogledati ruže:
– Vi niste nimalo nalik na moju ružu, vi još niste ništa – reče im. – Nitko vas nije pripitomio, ni vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao moja lisica. Ona je samo lisica nalik na stotine drugih. Ali ja sam je pretvorio u svoju prijateljicu i sad je jedina na svijetu.
Ruže se opet silno pokunjiše.
– Vi ste lijepe, ali ste prazne – još im pripomene. – Za vas se ne umire. Naravno da bi se običnu namjerniku učinilo kako je moja ruža nalik na vas. Ali ona je sama važnija od svih vas, jer sam ja nju jedinu napojio. Jer sam je stavio pod zvono. Jer sam je ja zaklonio vjetrobranom. Jer sam joj ja istrijebio gusjenice (osim dvije-tri za leptire). Jer sam je ja čuo kako kuka, ili se hvali, ili čak ponekad šuti. Jer je to moja ruža.
I on se vrati lisici.
– Zbogom – reče lija. – Slušaj moju tajnu. Vrlo je jednostavna: Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima.
– Bitno je nevidljivo očima – ponovi mali princ ne bi li upamtio.
– Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
– Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu… – ponovi mali princ kako bi upamtio.
– Ljudi su zaboravili tu istinu – reče lija. – Ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovaraš za svoju ružu…
– Odgovaram za svoju ružu… – prisnaži mali princ kako bi upamtio."
Post je objavljen 11.08.2015. u 08:44 sati.