Pregled posta

Kritičko umišljanje

Ovih dana me beskrajno rastužuju vijesti, novine, novinari. Gledam, čitam i čudim se. Jeli ovaj svijet oduvijek bio ovako 'na rubu nervnog sloma' ili je on tek sad postao takav? Ipak mislim, da je glupost evolvirala. Možda se kao humanisti nismo baš iskazali, ali kao ovce, vukovi, praščići, pa i žapci jesmo.
Ta glupost u početku svijeta nije mogla biti tako velika, tako glupa i ogromna. Jer kad je riječ postala, bila je svijetlo, ne tama.

Nekad ljudi nisu imali škola, fakulteta, ali su imali ono nešto. X-faktor. Zdrav razum! Plovili su morima, u kaićima, bez kompasa i Garmina, proputovali su pješke od Crnog mora do Alpi još prije deset tisuća godina, išli su na hodočašća iz vlaške zabiti u evropske vjerske i druge centre. Bez svih sprava, papira, škola, snašli su se i preživjeli tisućama i tisućama godina. Opažali su svijet, učili se iz prirode, iz onoga što su vidjeli, mislili su. Danas imamom puno fakulteta, puno doktora znanosti, puno školovanih ljudi. Imamo školovane novinare, pisce, eminentne ljude. Svega imamo. Ali razuma krajnje malo. Pa se tako ponekad pitam, gdje smo u edukativnom sistemu zakazali?!
Obrazovanje bi moralo biti osmišljanje čovjeka, humanizacija društva, učenje vještina ophođenja u zajednici, poštivanje čovjeka,… moralo bi biti 'postojanje' čovjeka.

Neki dan, pokazuju na Dnevniku nekog dečka iz Afrike, jednog od onih što 'preplivaše Sredozemlje'. Tuži se na ratove, neimaštinu, a prvenstveno ga smeta da su neobrazovani. Pa se sve pitam jesu li ti ljudi tisućama i tisućama godina, od postanka čovjeka, koji je naseljavao Afriku, oduvijek bili u ratovima i neimaštini?! Da, reći ćete, ratova je oduvijek bilo, neimaštine isto. Luk i strijela, pa tako dalje, … Upravo zato bi edukacija morala biti 'izgradnja' čovjeka, da može živjeti u miru, bez ratova i sa zagarantiranim osnovnim potrebama.
Ne mogu se otarasiti tog pitanja, koje mi se uvijek porađa dok gledam tv dnevnike i izvještaje sa ratnih područja – tko tim ljudima prodaje oružje?! Jel' smijem još jednom – tko zaraćenim u svijetu prodaje oružje? Aj, još jednom – tko je dao dječici u ruke suvremeno oružje?!

Neimaština – jeli ona plod neznanja, plod lijenosti, plod vremenskih i drugih geografskih uvjeta ili plod needuciranosti?! I kako su onda toliko tisućljeća preživjeli do danas?! Imali su zdrav razum. A onda je došao bijeli čovjek, …
A bojim se, i da imaju i najbolju naobrazbu, bili bi isti tukci kao i mi evropljani, svetovljani, 'globljani'. Ono, od globalizirani. Globalno zatupljeni.

Ponekad mi se čini da je to 'globaliziranje' samo drugo ime za zaglupljivanje. Da je najveći atentat u povijest, atentat na mozak, na um, na mišljenje. Onda čete čuti u svim bijelim i ostalim obojanim knjigama o školstvu, evropske komisije, direktive, smjernice, kako je potrebno u edukativni sustav uključiti i naučiti mlade 'kritički misliti'.
To je samo dobar paravan, jer nijedna država(njen aparat), nijedna medijska kuća (njeni vlasnici i političari), ustvari nijedan ideološki sustav ne želi da podanici kritički razmišljaju. Pogledajmo samo prvu demokraciju, Grčku, i kako je Sokrat završio. Pa i kasnije kako su ti 'kritički mislioci' okončavali u povijesti. Dojam, ideologija, koja se stvara u društvu, a u interesu je kapitala ili nekolicine vlastodržaca, ne smije biti narušena nijednim pitanjem koji je dovodi u pitanje. Skepsa je zabranjena, samo vjera u ideju je ispravna. Ali ne u bilo koju ideju, već u ono jednu globalnu, onu što je CNN odašilje. A naše lokalne televizijske i novinske kuće kopipejstaju, pa se onda novinari i svi ostali pisci raspišu, na svim portalima jedna te ista vijest u par nijansi jedne boje, pa svekoliko pučanstvo komentira, pa najglasniji i najagresivniji 'pobjeđuju', jer pametnom dosta. Sa rogatim se bosti ….

Eto, prije par mjeseci CNN prenosi vijest o smrtnoj kazni u Maleziji. Grozno, grozno. Preprodavače drogom su osudili na smrt i kaznu sproveli. CNN u velikom naslovu koji nepomično stoji na ekranu, dok pokazuju slike ljudi i Malezije, nad kojima se svi emotivno zgražamo, stavili napis »UN upozorava da smrtna presuda ne sudi u 21. stoljeće!«. I svi se slažemo. Stvarno, koji barbarizam smrtna presuda u 21. stoljeću. Ali to prenosi američka televizija. Da, one države, gdje je smrtna presuda normalan čin. Ili kad nam pokazuju grozne zatvorske uvjete u Sjevernoj Koreji, Kini ili Rusiji te se svi zgražamo nad tim nedemokratičnim i diktatorskim i koje kakvim još nazivima za države, a pri tom zaboravljamo Guantánamo. Zaboravljamo na crnce još u šezdesetim godinama prošlog vijeka, da, u vrijeme kad se je moja generacija rodila, zaboravljamo na Indijance i rezervate, … Reći ćete, to su 'nus pojave', a svaki lijek ih ima.

Voljela bih jednom odgledati neki dnevnik na bilo kojoj tv postaji koji će biti plod nezavisnih mislioca, gdje će predstaviti više istina, a ne samo jednu, gdje će mi pokazati samo činjenice (bez pridjeva) i prepustiti mom mozgu da sam odluči, kako će o toj situaciji misliti. Kad ne bi bilo suptilnih podnaslavljanja, možda bi ljudi i razvili kritičko mišljenje, ovako smo samo 'kritički umišljeni'.
Mislimo da nešto znamo, a nikad nismo svjesni koliko od tih misli koje svakodnevno mislimo, i oko kojih se preko dnevnog pisanja natežemo, su suptilno usađeni u naš mozak te ih nismo svjesni da bi ih mogli kritički provjeriti. No, važno da smo u pravu i da trubimo u isti rog kao i većina zemaljske globalizirane populacije.