Ti čista si kao suza mornara,
koji nakon plovidbe duge viče:
"Kopno" i, evo, suza da ovlaže usne
kiše suza, koje sušu prekidaše
o, utrobo sveta, iz koje proniknusmo,
zar se tebi svagda snova vraćamo,
zar cijeli put toliki svladasmo
samo za toplinu ovoga otkrića,
nepoznat kraj, a tražismo tjesnac
zalutali nismo, nego su mora nova,
daj šestar i kutomjer
prema sekstantu to zakrivljenost vise nije,
nego pravi kurs horizontal,
da je budućnost naša sada malo jasnija?!
I suze mornara zaliju palubu slanu
to vjetar tišinu tek naruši
naša jedra nisu bila odveć' slaba,
plovimo novim morima i siječemo val
mi, prognanici ovoga svijeta,
koji smo samo željeli lutanju kraj,
grudi moje valovima se pune
o grudi moje udara duboko more,
a vjetar lud mrsi mi kose tamne,
molitva vječna snagu mi daje,
novo kopno otkrismo,
uplovi u luku i prinesi žrtvu
za mape još neiscrtane...
O, more, kojem golotu svoju mogu pokazati?!
O, more, koje sve uništava i sve pamti!
Čista si kao suza stradalnika jadna
što u oluji svjedok je ćudljivosti svijeta
trpim ovaj vjetar i sve uzaludne varke,
probudi se, sjeno duše moje,
nisi više o jarbol pribijena,
čuj pjesmu i taj luđački zbor
ne luduj više, nego konopce kidaj,
svi koji su patili tiho i bez nade
nadu imaju sada otkrćima oživljenu,
zadnji obris moj kada vidiš,
to zvijezda repatica sjajna nebom šara
novo kopno zamijenilo je nejasnoće,
ti, čista si kao suza nove sreće
plovi ovim morem duž obale nove.