Marketing
INTRO
Hladna je jesenska večer. Gorući od temperature koja me dva dana prije zahvatila, s maramicom u ruci, grabim korake prema Kinu Europa. Naime, tamo oni kojima se divim... oni mali, a opet u svojoj malenosti tako veliki... oni vidljivi... imaju svoje putopisno predavanje. A ja?! Recimo da sam sjedeći pored njega, a koji mi je narednih godinu dana nabijao to na nos (hvala ti na tome), zapamtila riječi Davora Rostuhara o tome kako mi živimo u „ako“ kulturi.
I zaista, oboružala sam se svojim „akaćima“ i krenula pobijediti svijet - da bi svijet na kraju pobijedio - mene. Prošla sam sve do jednog ispita i čekalo me, takoreći, prazno vrijeme do posljednje studijske godine... i tu smo gdje jesmo! Kao od šale pali su svi uvjeti, svi „akaći“ i sve kočnice. Tresem se kao prut... što od uzbuđenja, što od opće frke i kolebanja moga bića. Danas krećemo!
Kamo? Mediteranskom rutom od Istre pa kud nas naši dvopedalaši odvedu. Koliko? Onoliko koliko bijelo, lajavo, klupko vune bude to dozvoljavalo ovdje u Zg-u i onoliko koliko rano moji FPZG-ovci odluče objaviti proceduru i termin upisa u velebnu petu. Također, onoliko koliko naš hrvatski džeparac bude trpio nemilosrdne europske standarde.
Prošlo je mnogo vremena od kada je moja ruka s olovkom u ruci ubijala zatupljujuću bjelinu papira. Godine su prošle. Napokon, put mi je dao uvjerljiv razlog da se vratim. Kako je meni silovito u ruke gurnuo razlog da se okrenem pisanju, tako je njemu uvalio fotić u ruku i naložio mu da radi ono što bi trebao... ono što ga je nekoć istinski veselilo.
Njemu su kampiranje, hemmoci, šatori, fotići, objektivi, ekspozicije,... termini kojima barata usred noći. Nešto poznato. Nešto njegovo. Meni su pisanje, članci, reportaže, romani, amatersko fotografiranje i hvatanje interneta ono s čime se ujutro budim i navečer liježem (ne, ne šalim se ovo za internet 
).
Povezuje nas četverogodišnja veza i strast prema dvama kotačima, dvije pedale, volanu i rogovima. Prema brzini kojom u danu možeš prijeći zadovoljavajuću udaljenost, a da pri tome doživiš svako mjesto kojim prolaziš...
Dragi stranče, paradoksa li, mi danas krećemo. Bit će pisanja o tome s čime smo sve nakrcali naša dva suputnika, povremenih javljanja s lokacija, zapažanja, fotografija i nadamo se mnoštvo dobre zabave, a malo agonije...
Nela i Luka
Post je objavljen 09.08.2015. u 15:07 sati.